Kako sam u prijavnom obrascu napisala: „Još iz osnovne škole potiče moja ljubav prema pisanju. Tu se osjećam sigurno. Tu plovim. I mnogi to primjećuju. Dobijala sam i mnoge pohvale, koje su me podstakle da se usavršavam na polju pisanja. Zato sam se i prijavila za vaš Frontal Blog Challenge!“.

S obzirom da danas svako može pisati, snimati se, davati savjete, dobijati svoj publicitet na mreži... Odlučila sam da i ja dam svoj doprinos kroz kvalitetno pisanje.

Iako po struci prostoni planer, već u startu nisam zadovoljila kriterijume kao neko ko je podoban za učestvovanje u ovom projektu. Ipak čuda se dešavaju i ja dobijam poziv za prvu dvodnevnu radionicu Frontala na Kozari od 02.11. do 04.11.2018. godine. Ne, nisam imala vezu, kako su svi u ovoj državi navikli da ostvaruju svoje uspjehe, prosto desilo se čudo i odlučili su mi dati šansu da dokažem koliko vrijedim.

Pitala sam se kakvi će biti ostali učesnici? Doza sumnje, doza straha, doza iščekivanja.... A kako sam do sada pisala o nekim životnim temama, na svom blogu „Svjesni kreator“ imala sam tremu pred ovaj, za mene, veliki događaj. Moj veliki uspjeh, jer ću imati priliku da se usavršim kroz predavanja stručnih predavača. A ukoliko budem bila kvalitetan učesnik, dobiću i priliku da se moji stavovi, mišljenja, ideje objave na sajtu Frontala. A s obzirom da sad već čitate moj četvrti tekst, izgleda da sam uspjela.  

Dva dana intenzivnih predavanja, u jedinom hotelu na Kozari „Monument“. Odlični predavači Dragan Varagić i Ivana Ćirković. Odlični, ne zato što je to red da se tako kaže, jer sam od njih učila. Nego, odlični jer za sve o čemu su nas učili imaju i sopstveni primjer, imaju svoj uspjeh da to i dokažu. Imaju godine i godine iskustva iza sebe. Jasno plivaju u tematici bloga i internet marketinga. A kao šlag na tortu, poslednjeg dana imali smo priliku da iz prve ruke čujemo iskustva dva velika blog maga, Denisa Čarkadzića (http://www.frontal.ba/blogovi/autor/3168/denis-carkadzic) i Srđana Puhala (http://www.frontal.ba/blogovi/autor/3091/sran-puhalo).

Ako vam još uvijek nije jasno šta je blog i čemu on služi, a istinski vas to interesuje, odgovor ćete pronaći na sledećem linku (http://www.draganvaragic.com/blog-osnove/). Ivana Ćirković vam u jednom od svojih blog postova objašnjava kako pisati bolje, te ukoliko i vi imate ambicije da kroz pisanje doprinesete zajednici, ovo bi mogao biti vaš prvi pravi korak da naučite nešto više (https://ivanacirkovic.com/desavanja/vestine-pisanja-kako-nauciti-druge-da-pisu-na-ispravan-nacin/).

A kako se danas za blog vezuju uglavnom Beauty teme, krajnje je vrijeme da savjete o kupovini kremica, ruževa i ostalog asortimana, zamjenimo malo kvalitetnijim temama. Da se pažnja usmjeri na bitnije teme, na bitniji sadržaj.

Iako znam da je ovo borba sa vjetrenjačama, jer manji je broj ljudi koji će odvojiti svoje dragocjeno vrijeme i pročitati moj tekst o tome Ko su prostorni planeri (http://www.frontal.ba/novost/94313/-ko-su-prostorni-planeri), jer koga to briga. Države su nam u haosu, ljudi preživljavaju, ali ipak se nađe vremena da se pročita članak, bombastičnog naslova, „Taj i taj usmrtio pjevačicu“, „Posvađale se učesnice rijalitija“,“ Ljubomorni muž iskasapio ženu i njenog ljubavnika, pa i sebi presudio“, Ceca ovo, Diva ono, i tako sve u nedogled, iz dana u dan.

Jasno mi je da moje blogove neće čitati svi. I to je uredu. Jasno mi je i da će se naći neka persona koja će zdušno prokomentarisati sebi u njedra ili u obliku komentara koliko sam loša ili koliko su moji stavovi loši. Svi imamo svoje mišljenje, na sreću ili žalost mnogih. Jedino što se od svih nas očekuje, jeste da poštujemo tuđe mišljenje, ne da se s istim i složimo, ali bar budi čovjek i poštuj različitosti.

A koji je cilj ovog mog pisanja?

Da ti pokažem da Ako želiš-možeš, Ako hoćeš-možeš. Niko nije preko noći postao cijenjen, svi su krenuli od nule i Dragan, i Ivana, i Denis, i Srđan. Svi su s vjerom u sebe, u to da mogu uticati na širu masu, počeli sa svojim društvenim djelovanjem. S ciljem da te pokrenu, da ne gledaš kroz filter koji ti mediji nude, već da iz drugog ugla vidiš da nije sve crno i bijelo.

Ako bih trebala da istaknem jednu ključnu stvar koju sam shvatila tog vikenda na Kozari bila bi: „Upornost se isplati, a kvalitet se cijeni.“.

Još jedna bitna činjenica koju sam apsolvirala tog vikenda na Kozari tiče se međuljudskih odnosa. Učesnici Frontala, moje sada već kolege, bili su gotovo iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Brčko, Brod, Šamac, Doboj, Prnjavor, Gradiška, Banjaluka, Lukavac, Tešanj, Zenica, Visoko, Sarajevo, Istočno Sarajevo, Jablanica. Ponosna sam što sam bila dio jednog tima koji nije dozvolio da nas pitanje ratnih dešavanja razdvoji, što smo odrasli u ozbiljne ljude, koji znaju razmišljati svojom glavom, i na čije stavove ne mogu uticati politčari. I upravo ovakvi skupovi, edukacije, usavršavanja, na bilo kojem polju interesovanja, jeste dokaz da mladi ambiciozni ljudi naše države znaju poštovati različitosti, znaju cijeniti jedni druge i da Srbin, Hrvat ili Bošnjak mogu složno živjeti u našoj državi.

Hvala vam na ovom iskustvu!

Slijedi još jedan vikend na Jahorini od 30.11. do 02.12.2018. godine, gdje će priliku za još novih sajveta dobiti samo najbolji i najvrjedniji učesnici.

Autor: Kristina Kuzmanović

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti: Da li ti je mama rekla da čipkaste tange pozivaju na silovanje?