Uspjeh. 

Jedna riječ i jasna slika. Zar ne? 

Ta slika, može da bude svašta. Svima slična, ali različita. Zapamtite je! 

Svaka slika po hiljadu riječi, pa vi sad zamislite sve te uspjehe. Što svoje, što tuđe. Kao slagalica. Kao lego kockice. Kao kula od karata. Ali baš tako, respektivno. 

Svako uspjeh doživljava drugačije. A čudan smo mi narod, te je svašta nama uspjeh. Ali nije to ni bitno. Bitno je da kao pojedinci znamo šta želimo i čemu težimo. To je ona slika s početka. Pamtite je i dalje. 

Smatram da ljudi sve što rade, rade iz ljubavi ili straha. Ali to je tema za sebe, mada pamtite i to. Možda Vam pomogne na kraju teksta. Ključna stvar je da ovo društvo ne prašta činjenicu da neko prosto može da bude dobar čovek bez skrivenih namjera i lične koristi, a da je pri tome uspješan. 

Postoji jedno univerzalno pravilo kojim se vodim i kojim pravim klasifikaciju dobrih i loših ljudi. 

Obično postoje dva osjećanja koja imamo prema uspješnim ljudima. Prvo, ljudima s titulom, statusom i uspjehom zavidimo, iz prostih razloga koje nam priroda i okruženje nameću. I drugo, ono važnije, sreća radi tuđeg uspjeha. Ovo tuđeg je ključno. Da li je tuđi uspjeh Vaš? Obrnutom logikom, da li je Vaš uspjeh tuđi!? 

Upravo o tome se radi. Smatram da je vrlo važno s kim dijelite svoje uspjehe i neuspjehe. 

Vratimo se godinama unazad. Kada su sreća i uspjeh bili Vaši koliko i tuđi. Sreća tada nije bila toliko komplikovana. Nije bila prosta, daleko od toga, ali bila je jednostavnija, iskrenija, manje zahtjevna i češća. Sreća je bila kolač od pijeska, krađa trešanja, igra žmirke, žive vatre i drvene Marije. Tu sreću sigurno niste doživjeli sami. Sjetite se prijatelja iz djetinjstva. 

Važno je da ovaj tekst shvatite poput slagalice, svaka riječ da Vas asocira na nešto i da slažete sliku. 

Danas kada su godine uzele maha, sreća je mnogo komplikovanija. Nasmijati se i biti srećan nije isto. Put Vas je odveo daleko od pjeska, trešnje i igre. Pijesak je zamjenjen kućom, trešnja izobiljem hrane i pića, a igra – igra je ista samo se igramo drugim stvarima. Više se gubi, ali više i dobija. Zavisi. 

Sada dolazimo do moje klasifikacije dobra i zla u ljudima. 

Smatram da je uspješan čovjek onaj koji i danas, uz sve materijalno i nematerijalno što je stekao, ima uz sebe barem jednu osobu s kojom je prošao pjesak, trešnju i igru. Jednu osobu koja je ispratila prelazak pjeska u temelj kuće, trešnje u izobilje i najrazigranije igre u najopasniju igru opstanka, napretka i uspjeha.  

Ukoliko se u ovom trenutku smatrate uspješnom osobom, a nemate ni jednu osobu koja vas je kao djete prihvatala i danas je uz Vas, kako očekujete da Vas prihvati masa drugih ljudi koja Vas nije upoznala onda kada ste bili jednostavni i neiskvareni. Ukoliko imate jednu ili više, znači da na putu do slave, uspjeha i trona niste gazli bukvalno sve pred sobom. Da ste marili za neke druge stvari. Da cilj nije opravdao sredstvo! I da ste zaslužili da budete to što danas jeste. 

Koliko prijatelja imaš, toliko i vrijediš! 

Autor: Vanja Gigović

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti: 

6 razloga zašto posjetiti Konjic?