Ljuti ljudi na vlast, ljuti na druge ljude, ma ljuti na sve, a najmanje na sebe. Uvijek ista priča, niko ovo ovako nije želio, a opet sve isto iz godine u godinu. Kažu neki ''ma samo da ne bude gore'' jer smo mi prosto tako navikli da se vazda tješimo onim gorim, a nikad da pomislimo da bi možda moglo i bolje. Ali opet kakav je narod, možda bolje i nismo zaslužili. Nikad da shvatimo da tek onda kad mi budemo bolji da će i nama biti bolje, ali se zasad nikom ne počinje s tim. 

Kažu da su najsrećnije one zemlje koje ne znaju ko im je predsjednik, a kod nas političari najveće zvijezde, jer nema dana da ih nema na naslovnoj strani medija. Kad bi rekapitulirali izborne rezultate, mogli bi doći do jednostavnog zaključka - pobijedili su oni koji su željeli pobjediti. Ostali su tu bili samo ''skupljači glasova'' za neka bolja vremena poslije izbora. Pod bolja vremena naravno da mislim na njihova bolja vremena, nikako naša. Sada ćemo opet da šutimo do sljedećih izbora, pa se opet malo nadati čudu, ali naravno ništa ne poduzimati po tom pitanju. Možda jednog dana i budemo htjeli pričali, samo što tada vjerovatno nećemo imati kome. 

Reče davno Mark Tven da političare i dječije pelene treba često mijenjati - oboje iz istog razloga. Kako sada stvari stoje, mi ove svoje ne damo. A i neka ih, vidjećemo dokle se još ovakvo stanje može održavati, pa ako/kad padnemo, znaćemo da smo zaslužili. A do tada ili nekih ljepših i boljih vremena - idemo ispočetka, al' ćemo sve po starom. 

Autor: Ivana Vasić

#FrontalBlogChallenge

Tekst je objavljen u sklopu projekta Frontal Blog Challenge. Više informacija o Frontal Blog Challenge-u možete pronaći direktno na portalu Frontal, ali i na društvenim mrežama prateći zvanični hashtag projekta #FrontalBlogChallenge.

Projekat se realizuje uz podršku Ambasade SAD u BIH.

Povezane vijesti:

Nije život jedan tramvaj

Lajkovi za krađu djetinjstva?!