Srpski istoričar Dejan Ristić se emotivnim statusom koji je uspio da probudi Srbiju ali i region oprostio od čika Dragoljuba, ali i poručio svima da posljednjeg junaka "Krvave bajke" nikada ne zaboravimo. Status prenosimo u cjelosti:

"Prije svega nekoliko dana, tiho i dostojanstveno baš kako je i živio, u Kragujevcu je u 94. godini preminuo divni čika Dragoljub Jovanović, jedan od rijetkih đaka koji su preživjeli masovna streljanja u oktobru 1941. godine.

Imao sam priliku da upoznam čika Dragoljuba i da sa njim vodim nekoliko za mene dragocjenih, emotivnih i veoma potresnih razgovora.

Imao je svega 17 godina kada je bio streljan.

U tijelu je imam čak 11 rana od metaka.

Bio je teško ranjen.

Bio je na samrti.

Našla ga je majka, skoro na izdisaju. 

Tajno ga je prenijela u njihovu kuću i, angažovanjem jednog dobrog ljekara, njegovala i oporavljala u narednim mjesecima.

Njegove riječi, kada mi je opisivao sam trenutak strijeljanja, kao i kada je docnije tog istog dana, nalazeći se teško ranjen međ' leševima nevinih, začuo glas svoje majke koja ga je tražila pamtiću do kraja života.

Dragoljub se potpuno oporavio i časno poživio još punih 77 godina.

U svojoj zreloj dobi inicirao je izgradnju Spomen-muzeja ,,21. oktobar" i bio je njegov prvi direktor.

Preminuo je svega dva dana prije godišnjice sopstvenog strijeljanja.

Čika Dragoljub je do svog posljednjeg dana ostao dostojanstvena i časna starina, jedna od rijetkih preživjelih žrtava jednog od najstrašnijih zločina.

Sa urođenom plemenitošću decenijama je svjedočio svoju ličnu, kao i tragediju svojih drugara.

I danas ga pamtim onakvog kakav je bio tokom naših susreta - stamen, sijede kose i brkova, plemenit, blag i pažljiv, dostojanstven, bez i najmanje mržnje prema zločincima.

Časno je u sebi nosio tragediju Šumarica.

Tokom tih susreta učio me je šta znači biti čovjek, plemenit i brižan, jak i nesebičan.

Vijest o njegovoj smrti nisam saznao iz medija jer to nije nešto što bi privuklo pažnju naših novinara.

Do mene je ona stigla privatnim kanalima, sa zakašnjenjem. No, upravo u dane kada se sjećamo nevinih žrtava Šumarica.

Znam da je čika Dragoljub sada ponovo sa svojim školskim drugarima koji su u Kragujevcu i okolini stradali 19, 20. i 21. oktobra 1941. godine.

Znam da su sada konačno svi zajedno i da skupa hodaju stazama svog tako tragičnog i naglo prekinutog djetinjstva.

Znam i to da ga više nikada neću sresti, ali isto tako znam da ću bat njegovih dječačkih koraka začuti već tokom svoje naredne posjete Šumaricama.

Znam da će u tim trenucima stajati pored mene, sa onim svojim blagim osmjehom na licu i očima punim života.

Nikada neću zaboraviti divnog čika Dragoljuba. 

Pamtiću ga sa istinskim divljenjem i zahvalnošću za sve što sam od njega naučio.

Molim vas da ga ni vi ne zaboravite.

Njegovom smrću umrla je i posljednja žrtva tog strašnog i krvavog kragujevačkog oktobra."

Frontal/Danka Savić