Intervju
Saša Džino za Frontal: Čitanjem knjiga najbolje se peče zanat
Saša Džino, mladi bosasnkoheregovački pisac horor proze i likovni umjetnik, čije su zbirke priča "Mrtvačke mrlje" i "Srce od plastike" pokupile simpatije čitalaca, a prvi roman "Šejtanov goblen" predstavlja obavezno štivo svakog ljubitelja horora i drugačije književnosti, za Frontal govori odakle crpi ideje, zašto je izdavanje knjiga u vlastitom izdanju najbolje za nepoznate autore i kakve su reakcije onih koji se prvi puta susreću sa njegovom horor prozom.
FRONTAL: Vi ste jedan od prvih pisaca u Bosni i Hercegovini koji piše horor prozu. U intervjuima uvijek naglašavate da Vaša djela sačinjavaju i bosanskohercegovački folklor. Zašto ste se baš odlučili za horor između mnogo različitih književnih pravaca i odakle crpite svoje ideje za radnju i likove?
DŽINO: Prije svega moram reći da nisam prvi pisac u Bosni i Hercegovini koji piše horor prozu. Pisali su mnogi prije mene, a neki pišu i sada. Moja odluka da se bavim hororom u suštini i nije bila odluka već prirodni nagon, neka urođena sklonost ka tome, nešto što je dio mog bića od rođenja. Ni od čega ne dobijam takvu nasladu kao od pisanja bizarnih, maštom obojenih priča. Želja i ljubav za pisanjem došla je strastvenim iščitavanjem književnosti. Inspiraciju većinom crpim iz knjiga jer one su te koje šire imaginaciju i ono umno igralište bolje nego bilo šta drugo.
FRONTAL: Ono što je karakteristično za Vaša djela je da su ona spoj grafike i književnosti. Nakon završetka studija na ALU ste se prvotno bavili crtanjem, čak imali i samostalne izložbe u galeriji „Zvono“, ali prema Vašim riječima shvatili da je financijski isplativije pisanje. Koliko Vam zapravo satisfakcije pruža ovaj kompromis ilustriranja knjiga koje pišete ili pak žalite što niste mogli ostati bazirani samo na crtanju?
DŽINO: Crtež je od prve knjige bio samo popratni element koji je pričama davao određeni ton. Međutim, ilustracijom se sve manje bavim i potpuno sam je izbacio u posljednjoj knjizi. Crtež bi tu bio sasvim suvišan jer sam se trudio da riječima oslikavam ludilo na mnogo efektniji način nego što bih to bio u stanju izvesti olovkom.
FRONTAL: Ono što je možda značajno za Vaša djela je da ste se nakon dvije zbirke kratkih horor priča odvažili na pisanje svog prvog romana. Romani se smatraju kapitalnim i važnim stvaralaštvom svakog pisca. Je li se sam proces nastanka Vašeg prvijenca bitno razlikovao od nastanka prve dvije zbirke priča?
DŽINO: Uvijek prvo dođe ideja koja se polako nadima i širi, a u slučaju Šejtanovog goblena porasla je toliko da joj je bilo potrebno veliko platno. Priča je zahtijevala širinu za razvoj likova i atmosfere, te sam shvatio koliko uživam u slobodi tog velikog prostora. Mislim da sam s ovim romanom pronašao ključ koji je otključao nova, meni nepoznata prostranstva u mojoj imaginaciji.
FRONTAL: Dok je izdavaštvo u Bosni i Hercegovini u nezavidnom položaju, Vi ste se odvažili da sami izdate svoje knjige i sami vršite distribuciju i prodaju. Zapitate li se kada da li bi sve izgledalo puno lakše i možda ljepše da iza sebe imate veliku izdavačku kuću ili je pak čar u neposrednom kontaktu sa kupcima i ljubiteljima horora?
DŽINO: Ovo što ja radim najbolji je početak za jednog nepoznatog autora. Izuzetno je tegobno biti i trgovac, to ruho mi baš i ne prija. Ipak, kako se stvari razvijaju, mislim da ću u budućnosti tražiti izdavača. Bez prestanka sam u čudu da se moje knjige dobro prodaju, odnosno mnogo čitaju, što je znak da je vrijeme za izdavača. Trenutno pišem novi roman pod nazivom Električni Džennet, s kojim ću, ja vjerujem, napraviti komercijalni uspjeh čak i preko izdavačke kuće.
FRONTAL: Na Facebook-u imate i svoju stranicu sa možda neobičnim nazivom „Fildžan pun opskurnosti“, za koji ste jedne prilike rekli da Vam se učinio nekako pogodan budući da svi svode BiH pod neke pojmove kao što su burek, ćevapi, fildžan ili džezva, a da ona ima toliko toga drugog ponuditi. Kakva je prva reakcija ljudi koji dođu na Vašu stranicu i koji na kraju pročitaju Vaše priče? Ima li onih koji su promijenili svoje mišljenje naspram horora nakon pročitanih priča?
DŽINO: Reakcija je mnogo, ali se mogu pohvaliti da su skoro sve pozitivne. Mnogo ljudi koji se gnušaju horora pročitali su moje knjige i iznenadili se da horor nije bezumno glorificiranje nasilja. Oni koji mi kažu da su knjigu pročitali u jednom čitanju i koji su se dobro zabavili, to je slatka melodija za moje uši.
FRONTAL: Šta biste savjetovali nekome ko razmišlja da počne pisati a još nije siguran ni kojom tematikom želi da se bavi?
DŽINO: Da čitaju mnogo i šaroliko, autore različitih žanrova iz različitih perioda. Čitanjem knjiga najbolje se peče zanat.
Frontal/Toni Sarajlić