Nedaleko od sebilja, ušuškana između kamene ograde, izgađena ispod nivoa ceste koja prolazi ispred, smještena je jedna od omiljenih crkvi koje Sarajevo može ponuditi. Stara pravoslavna crkva, pod punim nazivom Crkva svetih arhanđela Mihaila i Gavrila je 2006. godine proglašena nacionalnim blagom Bosne i Hercegovine. Iako svojom vanjštinom odudara od ustaljenog izgleda pravoslavnih crkvi, ovaj dragulj koji se prvi put spominje 1539. krije ne samo zanimljivu priču o svom nastajanju nego i petu u svijetu po vrijednosti kolekciju ikona koje se nalaze u Muzeju Stare pravoslavne crkve.

Stara pravoslavna crkva izgrađena je na temeljima ranohrišćanske bazilike s kraja petog ili početka šestog vijeka, a kako je nakon svakog rušenja i spaljivanja obnovljena tako da izgleda kao i ranije, izgledom se razlikuje od pravoslavnih crkvi koje se mogu sada sresti. 

Vjerovatno najzanimljivija stvar vezana za Staru pravoslavnu crkvu je legenda o njenoj izgradnji. Legenda kaže da je Gazi Husrev-beg, na molbu sarajevskih pravoslavaca da izgrade crkvu, pristao, uslovljavajući da građevina bude jednostavna i da pokriva isključivo prostor onoliki koliko je volovske kože. Neki mudri starac se dosjetio pa je kožu izrezao na tanke kaiševe, njima označio zemljište i omogućio da se sagradi dovoljno velika crkva i da se ispuni sultanov uslov. Gazija je prihvatio njihovu domišljatost i dozvolio gradnju.

Koliko je samo bogatstvo i vrijednost ikona i drugih predmeta izloženih u Muzeju Crkve, govori podatak da se detalji i fotografije dijela Muzeja nalaze u arhivama svjetskih agencija poput Interpola, američkog Federalnog istražnog biroa i drugih, kako bi im se moglo brzo ući u trag u slučaju krađa. „Liturgija pravednih i paklene muke grešnih“ je ikona autora Georgija Klondzasa, učitelja čuvenog El Greca i predstavlja zasigurno jedno od najvrijednijih predmeta Muzeja. Pored ikona i drugih vjerskih relikvija, koje, prije svega, imaju ogromnu duhovnu vrijednost, a zatim i ovozemaljsku, posjetioci mogu vidjeti i Sarajevsku krmčiju iz 1307. godine, novokanon koji uređuje crkvena pravila ponašanja, napisan na koži, ali i nekoliko fermana, odnosno dekreta turskih vladara, kojim se, između ostalog, zabranjivalo veliko slavlje i uređivanje na svadbama pravoslavaca.

Unutrašnjost Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji

U Muzeju su sačuvana i vrata porte Crkve koja najbolje svjedoče o vremenu vladavine Osmanlija. "Osmanlije su tokom dva vijeka na vratima ulaza u crkvu vješali ubijene Srbe pravoslavce, čija tijela bi morali otkupiti porodice ili prijatelji, kako bi ih mogli dostojno sahraniti. A na vrata su vješali sve, od onih koji nisu plaćali porez, odnosno harač, do hajduka i ustanika, pa do jednostavno onih koji su se našli na pogrešnom mjestu u pogrešno vrijeme", izjavio je u jednom intervjuu kustos Muzeja Delibor Kaljević. 

Izvor: balkans.aljazeera