FRONTAL: Vaša borba za uklanjanje još jedne diskriminatorske odredbe iz naše ustavno-pravne stečevine počela je još marta ove godine predajom Vaše kandidature za člana Predsjedništva BiH nadležnim organima SDP-a BiH čiji ste član. Međutim, kandidaturu ste na kraju predali kao nezavisni kandidat. Zašto je izostala podrška stranke?

PUDARIĆ: Nikad nisam saznao tačan razlog zbog čega se o mom prijedlogu nije raspravljalo na organima stranke, iako je, recimo, na primjer, nekoliko članova Predsjedništva SDP BiH u više navrata predlagalo da se o njemu raspravlja. SDP BiH se opredijelio za jednog kandidata i to dr Denisa Bećirovića za člana Predsjedništva BiH iz reda bošnjačkog naroda. Uvažavajući odluku SDP BiH da u izbore ide sa kandidatom koji bi mogao biti izabran i biti član Predsjedništva BiH, ipak sam smatrao da se ne smije propustiti prilika da se i u ovom izobrnom ciklusu otvori novo poglavlje borbe za uklanjanje sitemske diskriminacije ugrađene u odredbe Izbornog zakona BiH. Zbog toga sam kandidaturu predao na jedini mogući način -  kao nezavisni kandidat. Dalji odnos SDP BiH prema mojoj kandidaturi i postupku koji je slijedio pred domaćim institucijama ne želim komentarisati, pogotovo ne u ovo predizborno vrijeme, jer dr Bećirović zaslužuje da dobije svu podršku, pa i moju, kao ozbiljan kandidat istinske ljevice.

FRONTAL: Ustavni sud BiH odbacio je kao nedopuštenu Vašu apelaciju protiv rješenja Suda BiH i Odluke Centralne izborne komisije kojom je odbijena ovjera Vaše prijave za učešće na Opšim izborima 2018. godine, i to kao kandidata za izbore za člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda. Na osnovu čega ste vjerovali da će Ustavni sud BiH prihvatiti odlučivati o Vašoj apelaciji, te njegova eventualna odluka provesti u okviru našeg zakonodavnog sistema?

PUDARIĆ: Ustavni sud BiH je donio Odluku o dopustivosti prije gotovo dva mjeseca, samo što je to očito ostalo nezapaženo zbog godišnjih odmora, ali i drugih tema kojima borci za glasove uveseljavaju narod u ovom predizborno vrijeme. Ustavni sud BiH je moju apelaciju ocijenio nedopustivom  jer je, prema navodima iz Odluke, o ovoj stvari već jedan put odlučivao, a ne postoje razlozi zbog kojih bi trebalo ponovo odlučivati. Jednostavno rečeno, Ustavni sud je odlučio da ne odlučuje po mojoj apelaciji, što predstavlja eklatantan primjer političke korupcije. Naime, potpuno sam uvjeren da je Ustavni sud donio ovakvu odluku kako bi izbjegao da, vršeći svoju dužnost, unese novi momenat u vrijeme pred izbore, tj. da bi omogućio da se Predsjedništvo BiH izabere bez smetnji koje bi mogla izazvati odluka u meritumu mog zahtjeva. Zašto to tvrdim? Osnov koji navode kao razlog nedopuštenosti moje apelacije je izvrtanje stvarnog stanja. Naime, nakon Odluke u predmetu Pilav iz 2006. godine (a to je to odlučivanje na koje sud poziva), Evropski sud za ljudska prava u Strazburu donio je presudu u predmetu Pilav protiv BiH. I jedan i drugi postupak vođeni su po istoj stvari: ograničenju prava na kandidaturu za člana Predsjedništva BiH u odnosu na mjesto boravka i etničku pripadnost kandidata. Kod dr Pilava radilo se o tome da se on kao Bošnjak kanidovao za člana Predsjeništva, a imao je boravište u Republici Srpskoj. Ustavni sud BiH je 2006. godine odlučio da je ovo ograničenje opravdano i da se ne radi o povredi prava propisanih Evropskom konvencijom i njenim protokolima. Deset godina kasnije Evropski sud za ljudska prava donosi presudu protiv BiH da su dr Pilavu povrijeđena prava propisana Evropskom konvencijom i njenim protokolima, te da ne postoji opravdanje za uslovljavanje kandidature za članove Predjedništva BiH kombinacijom etničkog i teritorijlanog kriterija. Evropski sud je svojom presudom de facto poništio odluku Ustavnog suda BiH i ako to nije novi element koji dovodi u pitanje ranije presuđenu stvar onda ne znam šta bi mogao biti taj razlog. Ovako, iz odluke o dopustivosti proizilazi da Ustavni sud i dalje smatra da se ne radi o diskriminaciji, onako kako je utvrdio 2006. Godine i to bez obzira što je drugačije utvrđeno. Ustavni Sud direktno podržava diskriminaciju koja je Ustavom BiH zabranjena odbijajući da, u skladu sa Ustavom, primijeni Evropsku konvenciju onako kako ju je protumačio Evropski sud za ljudska prava u svojoj presudi – a što mu je, također, ustavna obaveza. Može se čak reći da je Ustavni sud u ovoj prilici djelovao protivustavno. Vjerovao sam u njega jer nisam mogao vjerovati da je najviše pravosudno tijelo u ovoj zemlji toliko duboko politički korumpirano da se ne libi iskrivljavati vlastita pravila i zaobilaziti Ustav na lako uočljiv i očit način, kao što je to uradilo u ovoj prilici.

FRONTAL: Koji su naredni koraci koje ćete preduzeti? Idete li do kraja?

PUDARIĆ: Kad sam primio Odluku bio sam pometen, priznajem. Nakon svih ovih godina u blatu politike mislio sam da nije ostalo ništa što bi me moglo iznenaditi ili konsternirati, ali, vidite, prevario sam se. U prvi mah sam pomislio kako nema više nikakvog smisla nastavljati bilo kakvu borbu, niti ovdje niti u Strazburu. Jasno je šta će, slijedom ranijih presuda, Evropski sud presuditi u mom slučaju. To će biti još jedan predmet u nizu: Sejdić-Finci, Zornić, Pilav, Šlaku… A šta će se stvarno promijeniti? Ništa. Političke elite će se i dalje praviti da ovaj problem ne postoji i nastaviti da se bore kako da što duže ostanu na vlasti u sistemu koji im odgovara. Ne odgovara im baš u potpunosti, ali su svjesne da, ukoliko ozbiljno zaljuljaju brod i pokrenu promjene, mađu prvima, ako ne i prvi koji bi bili sa tog broda izbačeni bile bi upravo one. Kad sam razmislio, pa se sabrao, odlučio sam da ću, u ovoj borbi, ipak ići dalje. Da ću ići u Strazbur, ali i da ću javno djelovati što glasnije mogu, tražeći ljude voljne da se zajedno sa mnom bore za skidanje ove ludačke košulje. Dakle da citiram grafit talijanskih trockista iz sedamdesetih godina prošlog vijeka: La lotta e continua (Borba se nastavlja).

FRONTAL: Da li bi ste na tom putu ponovo tražili konkretnu, finansijsku, stručnu i svaku drugu podršku nekih od političkih partija u BiH, i da li Vam je takva podrška uopšte potrebna? 

PUDARIĆ: Ja imam samo jednu Partiju i nju ne mislim mijenjati. Da li će ona ovu borbu podržati ili ne, to je sad izvan mojih moći. Niti sam u poziciji da o tome odlučujem, niti sam vidovnjak pa da mogu gledajući u kašike ili grah da odgonetnem budućnost. Potrebna mi je podrška, prije svega, svih onih koji dijele moje uvjerenje da se radi o dubokoj nepravdi, a mogu pomoći i finansijski i svojim znanjem i svojim javnim angažmanom. Ne radi se o tome da se još jednom presudom u Strazburu opisuje Svijet, već o tome da se on promijeni, da parafraziram Marksa. Nije cilj tek „odvaliti po njušci“ diskriminatorski nacionalizam i etničku isključivost pa kud koji. Želim animirati mnoge da, svako na svoj način, nastavi udarati stotinama malih čekića po zidovima geta koje, kao plemenske bantustane, pokušavaju zacementirati razdvajajući ovo društvo natroje sve dok se ti zidovi ne sruše. Primjer imamo: stotine hiljada upornih Nijemaca je od 1961. u obje tadašnje Njemačke udaralo i udaralo sve dok 1989. nisu srušili „vječni“ Berlinski zid.

FRONTAL: Presude Suda za ljudska prava u Strazburu Sejdić-Finci, Pilav i Zornić i dalje nisu provedene i nema naznaka da će se to u skorije vrijeme desiti. Vjerujete li da Vaša borba nije i neće biti uzaludna? Hoće li BiH jednog dana biti zemlja bez diskriminacije?

PUDARIĆ: Vjerujem da će Bosna i Hercegovina biti zemlja iz koje ljudi neće bježati. Da li ću ja to doživjeti? Budemo vidjeli. 

Autor: Denis Čarkadžić