Nadati se, stoga, da će neodgovorni i nezainteresovani političari uskoro postati prošlost, a da će ljudi poput Žilića, Romića i Lozančićeve konačno otvoriti Kupreška vrata za sve one koji znaju cijeniti ono što se nalazi iza njih.

Krajem jula prošle godine Guinnesova kniga rekorda među svoje korice pribilježila je i ime Kupres-grad i istoimenu opštinu na jugozapadu Bosne i Hercegovine. Tog 30. jula 2017. godine na Kupresu se okupilo ni manje ni više već 2.325 osoba sa imenom Ivan. Broj Ivana koji je tog ljetnog podneva uživao u ljepotama kupreške visoravni iznosio je blizu polovine ukupnog broja stanovnika koji danas živi na području Opštine Kupres. Sa predratnih skoro 10.000, kupreška lokalna zajednica spala je na nešto više od 5.000 stanovnika koji je danas naseljavaju.

Posljedice su to ratnih dejstava i razaranja, loše opšte ekonomske situacije u zemlji, neodgovornosti političkih struktura kako na lokalnom tako i na višim nivoima, tranzicijskih procesa oličenih u katastrofalno lošem načinu na koji je privatizacija provedena, ali i poznate sklonosti radno sposobnog stanovništva ovog dijela BiH da koricu hljeba zarađuju van granica svoje zemlje. Ako je i bilo onih koji su se prije rata čudili toj “navici” zapadnih Hercegovaca, danas zasigurno nema onih koji se pitaju zašto ljudi odlaze kako sa Kupresa, tako i iz ostalih dijelova BiH.

Gradić Kupres smješten je na Kupreškom polju koje povezuje kontinentalni dio BiH i Hrvatske sa Dalmacijom i Jadranskim morem. Nadmorska visina na Kupreškoj visoravni kreće se od 1135 metara, pa do vrhova od 1828 metara, te nije čudo što je prosječna temperatura na godišnjem nivou svega 5.7°C, dok godina u prosjeku ima 141 dan sa padavinama, od čega 55 snježnih.

No, sa druge strane, priroda se pobrinula da stanovnicima ovog kraja obezbijedi velike količine ogrjevnog materijala, te se sa sigurnošću može reći da su šume i šumarstvo osnovna privredna grana na koju se ova lokalna zajednica oslanja. U tom smislu, najveći privredni subjekt na ovom području je ŠGD "Hercegbosanske šume" d.o.o. Kupres, Društvo organizovano kroz 8 organizacijskih jedinica čija je osnovna djelatnost gospodarenje šumama i šumskim zemljištem, pošumljavanje, uzgoj i zaštita šuma, iskorištavanje šuma i ostalih drvnih sortimenata, te uzgoj i zaštita divljači. Drušvo zapošljava preko šest stotina radnika sa područja Kupresa, Bosanskog Grahova, Drvara, Glamoča, Livna i Tomislavgrada. 

Iako posluje pozitivno, problemi sa kojima se ovo gazdinstvo susreće nisu mali nedostatak školovanog kadra, česti požari, nelegalna sječa, te problem “zagađenosti” minama velikih šumskih površina i dalje neriješeni. Na žalost, ovaj potonji izazov kada je kupreška visoravan u pitanju posebno je izražen. Naime, prema zadnjim podacima Centra za uklanjanje mina u BiH (BHMAC), ova opština jedna je od najkontaminiranijih kada su u pitanju minsko-eksplozivna sredstva. U skladu sa podacima Policijske postaje Kupres, od 1996. godine do danas, od mina i neeksplodiranih ubojitih sredstava (NUS-a) poginulo šest, a ranjeno deset osoba. Preostala površina za deminiranje na području Opštine Kupres iznosi 24.031.807,90 m2, te se nadati da će ovaj problem od strane nadležnih institucija biti riješen čim prije. 

O ovim i drugim izazovima, ali i nesumnjivim potencijalima koje Opština Kupres ima, namjera nam je bila razgovarati sa trenutnim načelnikom Kupresa, gospodinom Milanom Raštegorcem, ali nam je iz njegovog kabineta kratko poručeno da “načelnik nije zainteresiran”. No i pored nezainteresovanosti čelnika Opštine Kupres, nismo imali problema naći kredibilne i otvorene sagovornike koji su bili više nego zaineresovani da svoja bogata iskustva i znanje podijele sa nama. 

Jedan od njih je Perica Romić, čovjek koji je 2012. godine sa nepunih 28 godina postao načelnik Kupresa, te je odradivši svoj mandat do kraja odlučio napustiti politiku i posvetiti se stočarstvu kojim se njegova porodica bavi posljednjih 200 godina. 

(Perica Romić)

Što se tiče načelničkog posla, Romić kao najveći izazov izdvaja stabilizaciju opštinskog proračuna, gdje je tokom svog mandata, tvrdi, imao dosta uspjeha. Danas, na Romićevom porodično poljoprivrednom gazdinstvu ima oko 700 ovaca i 25 goveda. Iako je, kako kaže, poljoprivreda vjerojatno najnezahvalnije zanimanje u BiH, te se radi o proizvodnji u kojoj ni približno nije moguće odraditi dugogodišnje planove opstanka jer ne postoje zagarantovane cijene za bilo koji proizvod, Romić je ipak zadovoljan prihodima. Upravo je nepostojanje zagarantovanih otkupnih cijena i razlog što se, po njegovom mišljenju, mnoga gospodarstva sa manjim stočnim fondom gase, te očekuje da će se takav trend nažalost nastaviti i u budućnosti. Kada su u pitanju podsticaji za poljoprivredu, za Romića je  situacija zadovoljavajuća obzirom da nema kašnjenja u plaćanju, ali napominje da postoji dosta prostora da se stvari još poprave, gdje najveći teret i odgovornost nose federalne vlasti, dok zbog male mogućnosti ulaganja u poljoprivredu sa lokalnog nivoa ne očekuje previše. 

Uz poljoprivredu i šumarstvo, turizam je za ovog mladog i uspješnog preduzetnika jedna od tri temeljne grane razvoja Kupresa. “Zimski turizam je već sada na vrlo visokoj razini, a naši daljnji potencijali razvoja su u ljetnom turizmu”, navodi Romić, te podvlači vidljiv napredak kada je u pitanju izgradnja pješačkih i biciklističkih staza, povezivanje dalmatinskih odredišta kao i Međugorja s Kupresom. 

Iako kaže da s obzirom na ratna razaranja, stanje na Kupresu trenutno i nije toliko loše, kao bivši čelni čovjek kupreške opštine i danas uspješan poljoprivrednik, Romić je više nego svjestan problema koji sputavaju razvoj i napredak njegove lokalne zajednice. 

”Više razine vlasti zbog raznih razloga forsiraju razvoj određenih krajeva, dok su im drugi, narodski rečeno, zadnja rupa na svirali”, primjećuje naš sagovornik, te kao još jedan ozbiljan problem navodi političku nestabilnost koja “tjera svakog ozbiljnog investitora”. Neizbježno, Romić je podvukao i lošu demokratsku sliku, te navodeći neke od koraka koje je kao načelnik opštine poduzeo da bi se situacija popravila, reklo bi se, s pravom dodao: “U konačnici sve je to nedovoljno za značajnije pomake koji će dovesti do zadržavanja stanovništva i povećanja nataliteta. Država se mora ozbiljnije pozabaviti s pitanjem demografije ili ćemo vrlo brzo doći u situaciju da će nam se škole i vrtići svakodnevno zatvarati.”

Još jedna uspješna priča sa Kupreške visoravni koja odolijeva svim problemima je priča našeg drugog sagovornika, gospodina Smaila Žilića, vlasnika mljekare "Kupres Milch". Žilić je tako, kao lider svog tima koji trenutno broji 7 radnika i 35 proizvođača mlijeka od kojih “Kupres Milch” vrši otkup mlijeka, neupitnu kvalitetu svojih sireva potvrdio pobjedama na mnogim sajmovima i festivalima sira. Tako su najviša priznanja “Kupres Milchu” između ostalih, uručili i Beograd, Novi Sad, Zenica, Mostar…

(Smail Žilić)

Žilića nije pokolebala ni činjenica da je Kupres imao dvije mljekare koje su u proteklih 4-5 godina otišle pod stečaj - naprotiv, u toj činjenici prepoznao je poslovnu priliku, te šansu da se obnovi proizvodnja, vrati povjerenje farmera i napravi pravi brend. “Kupreški sir kao brend je trenutno jedini proizvod koji Kupres nudi i koji može ponuditi” kaže Smail Žilić te podvlači da je za samo dvije godine njegova firma postala izvoznik. Tone sira “Kupres Milch” je već izvezao u Tursku, ali se njihovi proizvodi mogu naći i na stolovima stanovnika Novog Zelanda, Australije, Tajlanda, Katara, Amerike, Kanade i Švedske. Trenutni asortiman za bosankosohercegovačko ali, kako smo vidjeli i svjetsko tržište, sadrži Kupreški tvrdi punomasni sir od kravljeg mlijeka (Classic), Kupreški dimljeni sir, Kupreški sir sa začinima, “Baška sir” (sa paprikom, paradajzom, čilijem i origanom), te Kupreški koziji sir kao kombinacija kozijeg i kravljeg mlijeka. Po narudžbi, za istinske gurmane dostupni su i sirevi sa aronijom, limunom, orasima, brusnicom i borovnicom. 

Međutim, “Kupres Milch” se nema namjeru zadovoljiti postojećim kapacitetima te Žilić najavljuje i nove projekte: “Sanacijom i obnovom stare prijeratne kupreške mljekare, naredne godine ćemo pokrenuti mehanizam certifikacije za izvoznu dozvolu za Evropsku uniju”, planovi su vlasnika ovog uspješnog kolektiva.

Na naše pitanje “da li imate podršku lokalne vlasti u svom poslovanju”, odgovor lidera “Kupred Milcha” čini se, oslikava stanje i odnos lokalnih, ali i vlasti na višim nivoima prema cjelokupnom realnom sektoru u našoj zemlji. 

“Nažalost, do sada nismo imali nikakvu podršku lokalne zajednice - štaviše, postoji određena doza nerazumijevanja pa i opstrukcije, što je van svake pameti” kaže Žilić te dodaje da izuzev federalnog ministarstva raseljenih lica i izbjeglica, do sada nije dobio podršku niti jednog nivoa vlasti. Projekat su, navodi, podržali jedino Međunarodni fond za razvitak poljoprivrede (IFAD), te UNDP, na čemu im je  “Kupres Milch” veoma zahvalan.

Osim toga, Centar za ruralni razvoj uz punu saradnju sa “Kupres Milchom” upravo privodi kraju projekat Evropske komisije kojim će, naglašava Žilić, “naši farmeri dobiti ukupno 29 visokomliječnih muznih grla i mehanizaciju koju su sami odabrali u vrijednosti od 200 000 KM. 

Optimističnih poruka sa Kupresa ne nedostaje, te nam još jednu takvu šalje Martina Lozančić koja na porodično poljoprivrednom gazdinstvu AMOR, skupa sa ostatkom svoje porodice uzgaja aroniju.

Od 2014. godine do danas, uloživši svoja lična sredstva Lozančići su svoje gazdinstvo sa početnih 200, do danas proširili na 700 sadnica aronije, te se ne planiraju zaustavljati na tome.

“Što se uroda tiče ovo je prva godina da smo imali urod, a kako su to bile male količine najviše smo preradili sami u 100% matični sok aronije, a ostatak u likere i džemove”, navodi Martina te šalje poruku mladim ljudima Kupresa: “Mladi ljudi sve više odlaze u inozemstvo jer su nezadovoljni najprije političkom situacijom u BiH. Istina je da Kupres nudi ogroman potencijal u privrednom i turističkom sektoru pa se sve više mladih porodica odlučuje iskoristiti priliku i ostati na svom ognjištu, i uz malo volje i truda osigurati sebi i svojoj porodici egzistenciju.”

Blagi porast broja upisane djece u prvi razred osnovne škole u tekućoj školskoj 2018/2019. godini (22) u odnosu na neke ranije periode, možda je naznaka da sve više mladih na Kupresu razmišlja poput Martine Lozančić. Sa druge strane, nebriga i indolentnost lokalnih vlasti te opšta finansijska dubioza u kojoj se nalazi većina javnih preduzeća na ovoj opštini, kontra su uteg optimizmu. Tako je na osnovu podataka Poreske uprave FBiH među najvećim dužnicima Dom zdravlja Kupres sa dugom od 197.645,91 KM, dok poreski dužnici sa područja ove opštine ukupno duguju 2.944.275,17 KM.

Budžet Opštine Kupres koji za 2018. godinu iznosi 2,8 miliona KM najvećim dijelom ide za plaćanje opštinske administracije i servisiranje dugova, te je nedostatan za bilo kakve ozbiljnije invensticije. Domaći i strani investitori, sa druge strane, prije svega traže političku i svaku drugu stabilnost, odgovornost i zainteresovanost nadležnih, efikasan, brz i prohodan sistem, te uopšte, prijateljsku poslovnu klimu. Naši sagovornici nisu u potpunosti potvrdili da su pomenuti standardi dostignuti - naprotiv, jasno je da je Opština Kupres još uvijek daleko od njih. 

Na kraju, ipak, čini se da ni surova klima i mine, ali ni politika lišena odgovornosti i brige nisu dovoljni da zaustave one koji vjeruju kako u sebe, tako i u potencijale, bogatstvo i ljepotu Kupreške visoravni. Nadati se, stoga, da će neodgovorni i nezainteresovani političari uskoro postati prošlost, a da će ljudi poput Žilića, Romića i Lozančićeve konačno otvoriti Kupreška vrata za sve one koji znaju cijeniti ono što se nalazi iza njih.

Frontal