Vijesti
Luterova Biblija – blago Bijeljine
Dok jedni, ako imaju sreću, u nasljedstvo dobiju zemljište, kuću, možda djedovo staro auto ili pak bakine bisere koje je naslijedila od svojih predaka, zanimljiva priča se krije u Novom Selu, nadomak Bijeljine.
Naime, u nasljedstvo je davne 1942. ostavljena svojevrsna relikvija, knjiga za kojom su se mnogi otimali a njen vlasnik nije htio uopšte da priča o tome da je nekome drugom prepusti, pa čak ni za pare. Protestanstka Biblija iz davne 1765. sačinjena od 39 cjelina, tj. knjiga, a napisana na staronjemačkom jeziku, pravo je porodično blago u vlasništvu Ivana Wasmera i njegove porodice.
Kako je zapravo Luterova Biblija završila u posjedu porodice, Ivan tačno ne zna osim priče o bratu njegove bake, čuvenom semberskom industrijalcu Dewaldu, koji je nakon što su nacističke vlasti odlučile Nijemce iz Novog Sela preseliti u Poljsku, Bibliju ostavio svojoj sestri Margareti na čuvanje.
„Rekli su im da ponesu samo najnužnije stvari, cijeli život u dva kofera. Obećali su im tamo dati sve što su ovdje imali. Uredno su popisali njihovu imovinu.
Bakin brat je tada ostavio Bibliju svojoj sestri, jer je prije toga dugo bila dio porodične tradicije. I rekao da je čuva.“, izjavio je Ivan u intervjuu za Al Jazeera-u. Dugo godina nakon Drugog svjetskog rata Nijemci su živjeli u strahu, skrivajući svoje pravo porijeklo, te nemajući mogućnost povrata onoga što je nekada bilo njihovo.
A da je porodica Dewald u to vrijeme ostavila dubok pečat na prostoru Semberije govori i činjenica da su od cigli iz fabrike Ivanovog pradjeda građene sve značanije građevine u Bijeljini. Za to vrijeme je porodična Biblija bila skrivena na tavanu punih 20 godina.
FOTO: Luterova Biblija ostavljena Ivanovoj baki na čuvanje 1942. / Al Jazeera
Ništa manje zanimljiva nije ni istorija same porodice Wasmer, gdje je Ivanov djed Jakob bio katolik dok je baka Margareta bila evangelističke vjere. Tada se tačno znalo da su katolici živjeli u Bijeljini a protestanti u Novom Selu. Vremenom su matičari koji su unosili podatke po svom nahođenju bakino djevojačko prezime Dewald unijeli u knjige kao Devald a od porodičnog prezimena Wasmer se odjednom stvorilo novo Vazmer. U takvoj velikoj porodici punoj raznolikosti, čak ni jezičke barijere nisu postojale. Baka je sa sinovima govorila njemački budući da nije znala srpski, a Ivan i njegova sestra Paulina nisu znali njemački ali su zajedno sa majkom učili njen maternji jezik, slovački. „I zamislite tu scenu, kad sjedimo svi za stolom i jedna majka sa svojom djecom priča na njemačkom, a druga na slovačkom. Ali kad se treba međusobno sporazumijeti, onda svi pričamo srpski. I svi smo sve razumjeli.“, navodi Ivan dalje u razgovoru.
Foto: Ivan Wasmer i Lutherova Biblija / Al Jazeera
Za Ivana je Biblija porodično blago, koje će on nakon smrti ostaviti djeci svoje sestre Pauline, upravo onako kako je njegovoj baki Margareti brat ostavio prije odlaska u Poljsku. O posuđivanju ili pak prodaji ove relikvije Ivan i njegova porodica ne razmišljaju, jer je kako kažu premalo je stvari za uspomenu ostalo iz tih vremena.
