Društvo
Suze u korporativnom svijetu okrutnosti
Nadasve zanimljiv članak je nedavno objavila Amy Nelson u Forbes-u pozivajući se na posljednji intervju ekscentričnog vizionara Elona Muska, osnivača SpaceX-a i izvršnog direktora Tesle, datom The New York Times-u a u kojem je Musk plakao pričajući o svom životu preduzetnika, žrtvi koju je podnio za svoj posao kao i iscrpljenosti koju nosi preduzetnička svakodnevica za sobom.
Čak se dalje u članku navodi kako su Tesline akcije na berzi, samo dan nakon obajvljivanja intervjua, pale za devet posto.
Ovo sve možda i ne bi bilo tako zanimljivo da Muska očigledno natpisi u medijima i na društvenim mrežama nisu počeli nervirati te se on počeo osjećati kao slabić iako su tekstovi bili afirmativni, budući da je do tada rijetko koji, ako uopšte, izvršni direktor javno pokazao svoje najdublje osjećaje. Izgleda da je muška sujeta bila jača pa je Musk osjetio potrebu da u svom tvitu apostrofira kako on tobože nije plakao nego mu je prilikom intervjua pukao glas samo jednom i ništa više.
Sa razlogom se postavlja pitanje zašto se u svijetu u kojem živimo podrazumijeva da su suze isključivo znak slabosti i samo rezervisane za žene. Standardi koje su muškarci postavili u okrutnom poslovnom svijetu, gdje je prelaženje preko leševa sastavni dio radnoga dana, te da svaki i najsuptilniji znak slabosti znači da si nedorastao zadanom poslu, žene su nekako ćutke prihvatile, bez većeg suprotstavljanja.
Zanimljiv osvrt na Muskov nastup je napravila upravo Amy Nelson koja je godinama radila u korporativnom svijetu te i sama 2017. pokrenula vlastiti biznis pod nazivom The Riveter. Nelson u tekstu vrlo otvoreno govori o problema s kojima se susreće na poslu, pa između ostalog navodi: „da, i ja sam umorna poput Muska i svakog drugog preduzetnika kojeg sam ikada upoznala. Znala sam raditi cijelu noć, zapostavljala sam fizičko zdravlje, te nedovoljno vremena provodila sa svojom porodicom. Sve ove kušnje sam imala i tokom trudnoće i dok sam dojila svoje dijete.
Sjećam se jedne prezentacije kada mi je mlijeko počelo curiti dok sam odgovarala na pitanja o projektu na kojem sam radila. Prekrstila sam ruke nadajući se da ću tako sakriti mokru mrlju koja se vrlo brzo širila po mojoj bluzi. Propustila sam mnogo vremena sa svojom najmlađom kćerkom te sam u jednom momentu izgubila mlijeko i bila prinuđena preći na dohranu mnogo ranije nego sam prvobitno planirala. “Možda trezveno ali nažalost odgovarajuće vremenu u kojem živimo, Nelson napominje da je bezbroj puta bila jedina žena u korporativnom svijetu na prijemima i različitim sastancima ali je već navikla na tu situaciju, te poentira govoreći kako je ona taj put sama birala i kada bi se žalila ko bi je čuo i kako bi to njeno žaljenje na kraju pomoglo njenom poslu.
I dok Musk i drugi preduzetnici javno vrijeđaju druge, pogrdnim imenima nazivaju novinare niti u jednom trenu dvojeći da je takvo ponašanje pogrešno, u okrutnom korporativnom svijetu ostaju usamljene žene koje su očigledno osuđene da stojički podnose sve što im muške kolege nametnu, pa i pretpostavku da je sentiment isključivo za žene.
IZVOR: https://www.forbes.com/sites/amynelson1/2018/08/21/a-female-founders-take-on-the-tears-of-elon-musk/#5c8048a83a4e
https://www.forbes.com/sites/amynelson1/2018/08/29/elon-musk-cries-about-his-tears/#3028a2e63d56
Autor: Toni Sarajlić
Frontal