Društvo
Na današnji dan umro Ivo Vojnović, srpski književnik i pravnik
30. avgusta 1929. godine u Beogradu umro je istaknuti srpski književnik i pravnik, Ivo Vojnović.
Vojnović je rođen u Dubrovniku 1857. godine. Bio je porijeklom iz srpske pravoslavne porodice venecijanskih grofova Vojnović iz Herceg Novog. Djetinjstvo je proveo u Splitu, školske raspuste u Dubrovniku a kasnije se sa porodicom odselio u Zagreb, gdje je završio studije prava.
Bio je dopisni član Srpske kraljevske akademije nauka (1924.), dramaturg Hrvatskog zemaljskog kazališta u Zagrebu, najistaknutiji dramski pisac moderne književnosti najviše poznat po svojoj „Dubrovačkoj trilogiji“.
Dva dana nakon objave rata Srbiji u ljeto 1914. godine austrijska vlast je uhapsila Ivu Vojnovića optuživši ga da je sumnjivi jugoslovenski nacionalista, te su ga nakon toga sproveli u šibenski zatvor. Zbog vremena provedenog u zatvoru zdravlje mu je bilo narušeno pa se od 1915. godina do kraja života neprestano liječio. Zbog ozbiljne bolesti očiju, gotovo slijep odlazi u beogradsku bolnicu gdje umire 30. avgusta 1924. godine.
Posjeta Beogradu 1912.
Kada je 1912. godine posjetio Beograd, na povratku za Zagreb izjavio je dopisniku riječkog Novog lista:
„Vratio sam se u svoju kuću. Vojnovići su živjeli i umirali slavom i tugom Srbije...došao sam i ja, pa mi se činilo kao da nisam nigđe drugđe bio. Ta iz Dubrovnika do Beograda nema nego skok prostora, - a tradicije istorije i običaja su još žive. Ta koliko sam drugih Dubrovčana našao! I sjena velikog Orsata Pucića šetala se sa mnom po Kalemegdanu i po Terazijama. Imao sam njegove pjesme u ruci, pa čitao i gledao – i razumio sve...Bog me htio nadariti za sve pregaranje života, pokazujući mi zemlju obećanja!“
Citati Ive Vojnovića
"Gle!-Grad predamnom u raskoši spava, pun blaga i zlata, kano nebo zvijezda!-Gle! Stijene slavne i te Crkve svete.- Gle! More sinje, naših broda trku, i Dvor Knezova gdje sloboda vlada, sve to u bezdan neka se sruši, Vilo, neka Val proguta, ako slogu zgazi!"
"Tko će bolje nego muzika da oživi divlju, veličajnu poeziju borbe između života i smrti, bilo u prirodi bilo u izmučenoj duši?"
"Tko slogu ljubi više od žića i slave do raja se dovinu i s višnjim stoji!"
Frontal/D.S.