Novinar Gardijana, Šaun Voker,  razgovarao je sa desetinama muškaraca u bosanskim graničnim gradovima Velika Kladuša i Bihać, koji su izjavili da su bili podvrgnuti nasilju od strane hrvatske policije nakon što su prešli u Hrvatsku. 

Većina intervjuisanih žena izjavila je da nisu bili meta, ali su bili svjedoci napada na muškarce u svojim grupama, iako je manjina žena rekla da su ih tukli ili pretražili, piše "The Guardian".

"Prije deset dana su uzeli sav naš novac", rekao je Chouaib, 30, iz Alžira. "Više od 1.000 evra. Pocijepali su mi pasoš, a onda su počeli da nas tuku pendrekom. Ti rizikuješ svoj život u brdima. Ne spavaš. Možda umreš. OK, policija vas uhvati i pošalje nazad, to bi bilo normalno. Ali zašto su nas pobedili? Zašto nas ponizavaju? "

Prošle godine u Bosnu i Hercegovinu je ušlo manje od 1.000 migranta, ali ove godine ušlo ih je najmanje 9.000.

Većina njih su iz Avganistana, Irana i Sirije, a većina njih je na putu dvije ili tri godine, često provodeći vrijeme u Turskoj ili Srbiji, odlučni da nastave do svoje konačne destinacije, a većini je to Njemačka.

U Velikoj Kladuši, u improvizovanim šatorima živi oko 400 ljudi. U obližnjem Bihaću živi oko 1.000 ljudi, 30 u jednoj sobi, u betonskoj poluizgrađenoj zgradi, koja je zbog rat ostala nedovršena. 

Kako piše ovaj list, oni koji nemaju 2.500 evra (2.228 funti) da plate krijumčare za putovanje u Italiju, provode sedmicu ili više u hodanju, spavaju u toku dana i kreću noću, pokušavajući da ostanu u šumskim područjima i izbjegavaju puteve i sela. Često ih pronađe hrvatska policija blizu granice sa Slovenijom. Drugi umiru na putu.

Neki ljudi čine sve da dođu do Slovenije, kako bi ih potom slovenačka policija vratila u Hrvatsku, a potom u Bosnu. Jedna grupa avganistanskih muškaraca rekla je da ih je slovenačka policija napala sa psima prije nego što ih je vratila u Hrvatsku, pokazujući brojne mrlje na koži i rukavu tkanine u svojim ruksacima.

Azam, 39-godišnjak iz Afganistana, proveo je 13 dana šetajući kroz šume sa svojom desetogodišnjom kćerkom i dvanaestogodišnjim sinom u pokušajima da  stigne iz Bosne u Italiju.

"Ostali smo bez hrane i vode, pa smo morali da dođemo na otvoreno, gladovali smo i bili smo iscrpljeni", rekao je. Žena koju su sreli, zabrinuta za djecu, dala mu je malo novca i vode, i objasnila im da su samo pet kilometara od granice sa Slovenijom.

Ali neko drugi ih je prepoznao na putu i pozvao policiju, vjeruje Azam, a 15 minuta kasnije, pokupili su ih i odvedeli u policijsku stanicu, gdje su držani u ćeliji. Te noći vraćeni su na granicu i ostavljeni da se kroz šume vrate u Veliku Kladušu. 

Velika većina intervjuisanih od strane Gardijana prijavila je krađu od strane hrvatske policije. 

"Prošli put su uzeli četiri telefona i jedan punjač, samo su ih ukrali", rekla je 48-godišnja žena iz Afganistana, koja nije želela dati svoje ime.

"Tukli su muškarce, ne žene. Ali kada sam počeo da vičem da mi vrate telefon, udarali su me preko leđa. Hrvatska policija je mafija, za to nema drugih riječi. Smiju se i viču nam da idemo kući."

List navodi da je teško provjeriti svaki navod o policijskoj brutalnosti, te su tražili komentar o ovim navodima od hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova.

U saopštenju hrvatskog Ministarstva unutrašnjih poslova naveli su da su policijske snage u zemlji uvijek poštovale "osnovna prava i dostojanstvo migranata".

Ministarstvo je optužilo migrante da nose oružje i nanose povrijede na sebe.

Na pitanje da li hrvatska policija sistematski koristi nasilje, Husein Kučić, šef Crvenog krsta u Unsko-sanskom kantonu, rekao je: "Ne možemo 100% sa sigurnošću  reći, ali na osnovu onoga što sam vidio , odgovor je da. "

Frontal