Zakon o isključivanju iz službenih korespodencija. Službeni pozivi, poruke i mejlovi nisu dozvoljeni van radnog vremena. Ako šefovi dosađuju, zaposleni od januara 2017. mogu da ih tuže.

Za Francuze je slobodno vrijeme svetinja. Za njih nema tog poslija koji ne može da sačeka kraj pauze. Izležavanje u parku ili ručak u restoranu tradicionalni su recepti za odmor. Prijaju baš kao francusko vino ili sir.

Ako ste turista u Parizu, brzo naučite da ovaj grad ima svoja pravila. Jedno od njih je da u podne ili kada je pauza za ručak, odnosno poslije radnog vremena nećete naći ni slobodnu stolicu, a kamoli što u restoranu ili kafiću. Drugo važno pravilo je da u slobodno vrijeme nema razgovora o poslu, kao ni poruka, poziva i mejlova od šefova.

Poslu je mjesto isključivo u kancelariji, kažu Parižani. Nije rijetko ni da se naljute ili uvrede ako ih neko opterećuje „kancelarijskim tegobama“ van radnog vremena.

Iskustva Parižana podijeljena. I dok jedne šef nikada ne zove poslije posla, drugi nemaju mira ni kada izađu iz kancelarije.

One koji to ne žele, da kao menadžer restorana odgovaraju na pozive, od navalentnih šefova i otkaza štiti nedavno donijet Zakon. Propisi su jasni, van kancelarije zaposleni ne mora da čita ili odgovara na službene prepiske. Ako ga nadređeni zbog toga kazni, slučaj može da završi na sudu. Da li zakon baš svi poštuju do najsitnijeg slova?

„Što se Francuske tiče vidi se da poslovna sfera prelazi malo i u privatni život. Ali i ovdje kao i u drugim zemljama pretpostavljam da to zavisi od nivoa i funkcije. Što je viša pozicija, veća je i odgovornost što znači da će češće morati da odgovara na pozive i mejlove i van radnog vremena, nekad i vikendom ili dok je na odmoru. Ali što se tiče nekih poslova koji ne nose veliku odgovornost, vrlo dobro se zna kada se završava radno vrijeme“, navodi Olivje Andro iz Udruženja potrošača.

Zakon o diskonekciji ili pravo na isključivanje na snazi je nešto više od godinu dana. Kult slobodnog vremena suprotstavio se kulturi preopterećenosti poslom.

„Primjećujem razliku u odnosu na vrijeme kada sam ja počeo da radim. Tada me je sva poslovna pošta čekala isključivo u kancelariji. Uobičajeno je stizalo oko pet pisama na dan, samo tu sam mogao ih čitam i odgovaram. A onda su se pojavili mejlovi, za njima i sms-ovi i mobilni, pa poslu imamo pristup svuda i uvijek“, ukazuje Andro i dodaje da je i sam posao postao složeniji pa svi imaju više ovlašćenja i obaveza. 

Francuski sindikati davno su se izborili za radnu nedjelju od 35 sati. Pošta je i prije donošenja zakona svoje zaposlene oslobodila obaveze javljanja van radnog vremena, osim u hitnim situacijama.

Dok neke kompanije, mogu zavisnike od posla i prinudno da isključe sa službenog mejla. Zato se smatra da slobodno vrijeme u Francuskoj i dalje ima status svetinje.

Izvor: RTS