Ja, Davor Dragičević, pred vama narodnim poslanicima i svima koji gledaju javno tvrdim da je moj sin mučen, brutalno ubijen sa izričitom naredbom da bude ubijen. Ovakvu tvrdnju zasnivam na svim do sada prikupljenim dokazima i saznanjima. Obećao sam da ću ovdje iznijeti istinu o tome kako je moje dijete ubijeno i evo te stravične istine, s kojom smo se majka Suzana i ja morali suočiti. Nadam se i čvrsto vjerujem da više nikada nijedan roditelj neće izgubiti svoje dijete.
David je 18. marta oko 2:30h ujutru u centru grada, nije u Vrbanji i nije u Jakupovcima, naočigled brojih svjedoka i pred ko zna koliko kamera u gradu pokrivenim otet od strane većeg broja kriminalaca koji su za ovaj zločin unaprijed planirali i pripremali. Na to ukazuje video snimak njegovog posljednjeg pojavljivanja isrped platoa Boske, ispred kafića City, nakon čega otmičari u 2:40h gase Davidov telefona a ne u 3:40h. Taj dokaz smo mi prikupili, sve dokaze što mi imamo mi smo dali prva 4 dana MUP-u RS a oni su zloupotrebljeni. To se dobro zna. Taj dokaz smo mi prikupili i zna se zašto policija nije, baš kao što neće da identifikuje lice sa snimka. Nakon toga otmičari vode Davida na jednu ili više za sad nepozantih lokacija prema svjedočenju očevidaca. Moguće je da je prvo brutalno premlaćen od strane 15 do 20 jataka, osoba i onesvješćen, odvučen sa parkinga Metalske škole a to tek treba dodatno istražiti.
Ja sam konobar. Nisam ni tužilac, ni sudija, ni inspektor. Je li policija na tom mjestu izvršila uviđaj, tražila tragove i dokaze, i zašto nije?! Neka objasne iz vrha policije, imali su prijavu i svjdočenje. Nemoguće je da 15 do 20 osoba šipkama i palicama premlaćuju nekog a da tu ne ostane ni kap krvi, nikakav trag i da ga vuku na koljenima, centar grada. Međutim, to je tek početak višednevne agonije koju moje dijete proživljava. Danima je trajalo monsturozno mučenje mog nevinog sina i postoji niz dokaza da je to upravo učinjeno. Najbolje o tome svjedoče teške i nebrojene zaživotne povrede kakve su Lukač, Ćulum, Ilić i Karan pokušali sakriti. Rekli ste da nema elemenata krivične odgovornosti. Ima, David Dragičević je ubijen, odogovorno tvrdim. Mom djetetu je slomljena vilica, izbijeni su mu zubi, nema nijednog dijela tijela na kome nema tragova brutalnog udaranja palicama, šipkama i drugim predmetima. Tako iz dana u dan, dok ga ja tražim, mi svi. Kad proanaliziram taj školski nalaz možemo sasvim utemeljeno predpostaviti da su u Davida unosena narkotička sredstva kako bi ga što duže održavali svjesnim, odnosno živim.
Ovdje se moramo vratiti na snimak ispred Boske na kojem se vidi da moj David nije ni pod kakvim uticajem narkotika ili opijata, i u razgovoru sa svjedocima sam to i saznao. Otmičari su ti koji su u njega unijeli ono što pokazuje toksikološki nalaz i u to nema sumnje. LSD, vi ste fakultetski obrazovani ljudi, otkud LSD u gradu Banjaluci?! Otkud?
Ako ćemo vjerovati zvaničnim verzijama policije David je bačen u Crkvenu, to znači da je bačen u otvorenu kanalizaciju. Ja sam Banjalučanin, ko nije neka ode provjeriti malo i to više Lauša da vide šta je Crkvena. Znate li koga su to zločinci bacili u kanalizaciju?! Bacili su perspektivnog studenta Elektro tehničkog fakulteta, koji je pored osnovnog studija znanje širio prestižnoj beogradskoj IT akademiji interaktivno, bacili su sportistu, mladog umjetnika, momka koji je bio ponos i uzor svima koji su ga poznavali, bacili su dijete koje je bilo budućnost Republike Srpske. Moj David je na skupovima tražio pravdu za druge smrtno stradale mladiće i na kraju je i sam postao žrtva istih zločinaca i njihvoih saučesnika.
Svakog dana ponavljam, saučesništvo u ubistvu je teži oblik od ubistva. Zašto to uporno govorim? To je zato što odlično znam glavne saučesnike u stravičnom mučenju i ubistvu moga Davida a to su ministar policije Dragan Lukač, direktor policije Darko Ćulum, njihov poslušnik Darko Ilić i naravno tužilac Dalibor Vrećo. Da su u pitanju saučesnici u zločinu dokazuju njihove teške nezakonitosti počinjene s ciljem da se omete istraga i spriječi dokazivanje krivičnog djela.
Molim vas pogledajte konferenciju 26. marta 2018. godine, ne na RTRS-u nego čitavu konferenciju na BN televiziji gdje se šuškaju, glume i udaraju. Nikada u sudskoj praksi takva konferencija nije održana. Nikad. Gdje je tužilac? Non-stop mi govorite da rade institucije, gdje je tužilac? Nema ga. Jesmo li zaboravili kako su više puta javno tvrdili da je neosporno utvrđeno kako se moje dijete utopilo, da je u pitanju zadesna smrt bez elemenata krivičnog djela kako su danima ponavaljali, odlično su znali za slomljenu vilicu, izbijene zube i teško deformisanu glavu što predstavlja tešku tjelesnu povrjedu kao zakonom propisano krivično djelo. Znali su i za desetine velikih hematoma po cijelom tijelu a posebno na glavi, kao tragovi mehaničke sile produkovane različitim sredstvima podesnim za teško povrjeđivanje i na kraju sve to javnos u kazali da nema krivičnog djela. Ima. David Dragičević je odgovorno tvrdim brutalno ubijen.
Nisu čekali da to kaže Tužilaštvo koje je jedino nadležno za pravo kvalifikovanje krivičnih dijela, nego su namjerno i planski lagali. Sjetimo se i kako su lažno optužili Davida za krađu iz kuće još jednog saučesnika Đorđe Rađena. Pustio sam snimak, milicija ima od 18. 03., u 8:47h se podmeću dokazi a Davidov nestanak je prijavljen u 13:47h u MUP-u RS. Darko Ćulume zvao te Savo Antonić naveče da prijavi. Znači sve ti je jasno.
Sjetimo se i kako su lažno optužili da je David lopov, narkoman, samoubica. Nije, odgovorno tvrdim. Dokažite to. Otići ću na Trg Krajine i javno se ubiti da sperem i svoju i sa sina ljagu. Dokažite odmah, i odmah idem na Trg da se ubijem.
David nije počinio tu krađu pa pitam kako je moguće da su kod njega pronađeni ti predmeti iz te kuće. David kući ima laptop od 2.000 KM a ne od 100KM. Jataci su bili u mojoj kući i sve podmetnuli.
David Dragičević je samo spušten u Crkvenu sa jasnom porukom da se ubije i u Crkvenu kanalizaciju, da se pošalje poruka meni i ovom narodu. To je lažni snimak, montiran. U moju glavu nikada nećete ući, ja sam častan i pošten čovjek. Tražim samo istinu i pravdu i da odgovara ko god da je umiješan od 18. 03. I prije u ubistvo Davida Dragičevića.
Sad bih zamolio sve narodne poslanike da sami sebi postavite nekoliko pitanja, Lukač, Ilić, Ćulum i drugi saučesnici mnogo su finansijski bogatiji od većine vas ovdje prisutnih. Pitam, za koji novac ili drugu korist bi svaki od vas pristao ovako pomagati direktnim ubicama mog sina, podmetati dokaze, lagati, izmišljati krađe pa čak i javno prijetiti svima koji samo pomenu da je moj David ubijen. Za koji novac bi to učinio neko neka se svako od vas zapita?! Da li bi iko rizikovao karijeru pomagajući ubicama, političku ili krivični progon, ne vjerujem.
Za kraj, moram vas zamoliti još nešto. Želim da razmislite koliko je svaki od vas pojedinačno doprinjeo ovom zločinu. Gospoda navedena na ovim pozicijama su zahvaljujući glasovima ovdje prisutnih, vi ste im dali moć da mogu ubijati, činiti kriminal, zloupotrebljavati institucije i ovako ometati istrage i ponašati se bahato. Hoću istinu i pravdu koliko god brutalna bila i do kraja svog života neću odustati od tog cilja. Ubili ste mi dušu, dijete, zatrli ste mi sjeme moje, ugasili ste mi slavsku svijeću.
Molim sve poslanike u skupštini da se izjasne javno, molim vas, da li je bilo samoubistvo ili ubistvo. I naravno da date jasan rok Tužilaštvu da se predmet privede kraju, da mogu otići na grob svog djeteta.
Hvala vam puno za razumjevanje. I samo još jedno, jedini papir zvanični koji ste mi dali je potvrda o smrti gospodina zločinca Željke Karana, 18. 03. vrijeme smrti 04:00h, nasilna smrt. Ovo ste mi dali a gospodin Bogdanić dobro zna zašto sam dobio lični svoj nalaz da mogu da ga sahranim. Požurili ste da ga sahranim. Eshumiraću ga još sto hiljada puta budite sigurni, s tim nemam problema. Tvrdili ste sedam dana prije toga da se oba nalaza slažu a apsolutno se ne slažu obdukcioni nalazi."