Ispričao je ovo za "Nezavisne" Vaso Jovanović, jedan od pregovarača iz tima MUP-a RS, koji ovaj posao obavlja još od formiranja tima 2011. i iza sebe ima dvadesetak uspješnih intervencija.

"To ipak nije bila i najduža intervencija, jer su pregovarači, a među njima i ja, lani u Tesliću muškarca skoro 23 časa nagovarali da siđe sa drveta", prisjeća se Jovanović.

Policijski pregovarački tim MUP-a RS, koji broji oko 25 pregovarača raspoređenih po policijskim upravama, iza sebe ima mnogo intervencija, od kojih je svaka protekla uspješno, a jedini u BiH ima pravno regulisan status.

Prema Jovanovićevim riječima, za razliku od "klasičnih" policajaca, specijalaca ili psihologa, pregovarači moraju biti malo drugačiji tipovi ličnosti, koje nakon dobrovoljne prijave za ovaj posao biraju psiholozi na osnovu testiranja.

Oni su tu da se u civilu postepeno približe licima koja su se dovela do neke nemile situacije i najprije steknu njihovo povjerenje. Iako su izloženi velikoj opasnosti, jer su ta lica često i naoružana te duševno oboljela, često ne nose ni pancir, jer ih to lice onda vidi u potpuno drugačijem svijetlu.

Psiholozi su takođe dio pregovaračkog tima i ukoliko ima potrebe, izlaze sa pregovaračima na teren ili se dogovaraju telefonski u zavisnosti od težine situacije.

"Svaki izlazak na teren nosi opasnost kada je lice naoružano, jer čim ostvarimo vizuelni kontakt, to predstavlja opasnost. Kad priđemo bliže, postoji mogućnost da lice koje prijeti baci bombu ili neku drugu eksplozivnu napravu. To je onda neka naša taktika gdje jedan štiti, drugi razgovara, a sve je zapravo stvar procjene, jer je svaka situacija posebna. I u onim naizgled najsličnijim situacijama, postoje velike razlike i nema pravila kako se pregovara", kaže Jovanović.

Ističe da pregovori različito teku, ali se pokušava doći do toga što je dovelo do te situacije, a cilj je spuštanje emocija i to se može završiti brzo, ali i trajati danima.

Pregovaračka služba korijene veže za 2006. godinu, kada se lice u Kotor Varošu zabarikadiralo u kući i povremeno pucalo na policiju i prolaznike te nije postojao način da policija uđe i stavi ga pod kontrolu bez upotrebe sile.

Tada se, prema riječima Jovanovića, došlo na ideju da se formira pregovarački tim, što je i zaživjelo u saradnji sa kolegama iz Srbije 2011. godine.

"Od situacije zavisi broj pregovarača i mi ne volimo kada kažu da su pregovarale kolege iz Doboja, Banjaluke ili nekog drugog mjesta, jer mi smo tim, izlazimo na teren, dogovaramo se i po potrebni se smjenjujemo kada su duže situacije u pitanju", kaže Jovanović, koji nije želio ni da se fotografiše za novine baš zbog timskog rada.

On napominje da su sve vještine stekli najviše zahvaljujući kolegama iz Srbije i Slovenije, po čijim modelima i oni rade.

Ljude različite okolnosti navedu na neke očajničke poteze, a na trenu se procjenjuje da li je potreban pregovarač. Ponekad se desi da policija riješi situaciju i prije dolaska tima pregovarača ili se lice samo preda."Imali smo situacije u kojima nas zovu zato što neko prijeti da će skočiti s krova. Mi dođemo, a tamo se neko popeo na šupu visoku dva-tri metra", kaže Jovanović.

Napominje da uvijek teže mirnom rješenju situacije, a bolje je, kako kaže, pregovarati tri dana nego nešto rješavati na brzinu.

Povodi zbog kojih se ljudi odlučuju na poteze koji uključuju reakcije pregovarača su različiti, a često to budu duševno oboljela lica koja nisu koristila terapiju, a na to ih znaju natjerati i porodični problemi, neriješeni imovinsko-pravni odnosi, svađa u porodici, i većina njih prijeti samoubistvom.

Pored stvarnih situacija, pregovarači imaju i redovne vježbe, kojima žele dočarati pravu situaciju, ali osnov znanja ipak se stiče kroz realne situacije.

Svi pregovarači u MUP-u RS obavljaju i neke druge poslove.

Posebna satisfakcija im je kada se sve uspješno završi i život bude spasen.

Izvor: Nezavisne