Šutaju nas sa svih strana, ali mi sjedimo mirno i šutimo.

Siju u nama ono najgore, nacionalizam i mržnju radi svoje lične dobiti ... Ali mi sjedimo mirno i šutimo.

21-godišnjak nestane u centru Banjaluke, u gradu od manje od 200,000 stanovnika, a mi sjedimo mirno i šutimo.

Mladića nađu mrtvog, vidno fizički mučenog, u samom centru Banjaluke, a mi i dalje sjedimo mirno i šutimo.

Policija mu da epitet lopova i narkomana, i navodi da je tako nadrogiran zadesno nastradao. Upao u vodu i utušio se, kažu.

U vodu koja mu nije bila ni do koljena, a mi opravdavamo našu mirnu šutnju s konstatacijom „jedan narkoman manje“.

Grupa građana krene na proteste protiv svih izrečenih nelogičnosti od strane policije, a većina nas i dalje sjedi mirno i šuti.

Opet opravdavamo svoju pasivnost konstatacijom „a to je needukovana, plaćena rulja, koja iskorištava smrt djeteta da ruši vlast“.

Svi mi znamo da je dijete ubijeno, ali nije naše, pa sjedimo mirno i šutimo.

Naše je fino, kulturno, ne kreće se gradom poslije ponoći, uvijek svježe ošišano, obrijano, alkohol ne konzumira. Cigare i marihuanu... Ma šuti da te neko ne čuje.  Sjedi ti mirno i šuti.

Mediji skreću pogled s okupljenih građana koji traže pravdu nedaleko od njihovih sjedišta, a mi sjedimo mirno i šutimo.

Truju nas pričama o prosperitetu dok po našim ulicama vlada kriminal, a mi sjedimo mirno i šutimo.

Vijesti se biraju po partijskim bojama, ali mi i dalje sjedimo mirno i šutimo.

Vijesti? Ma koje vijesti? Davno je to postao reality show vladajućih struktura.  Objektivni, informativni sadržaj je davno napustio tu priču, a mi sjedimo mirno i šutimo.

Sve dok je hljeba na stolu i par maraka u džepu, mi ćemo sjediti mirno, zapečaćenih usana.

Imaš posao? Sjedi mirno i šuti. Imaš šta jesti? Sjedi mirno i šuti. Imaš krov nad glavom? Sjedi mirno i šuti.

Dostojanstvo je davno dobilo cijenu, onu novčanu.

Ljudskost je davno odlepršala u bolje krajeve.

Empatija... Ček, šta je empatija?

Ti sjedi mirno i šuti i ništa se neće promijeniti.

Tebi dobro, a drugima kako god.

Ipak, tuđi problemi nisu tvoja briga.

E ja više neću da šutim.

Pravda za Davida!

Piše: Maja Garača Đurđević