Mnogo je priča već ispričano o životu patrijarha Pavla, njegovoj skromnosti i doborti. Njegove priče i mudrosti mogu da budu životne lekcije mnogima od nas. 

Gojko Stojčević, rođen 11. septembra 1914. godine u selu Kućanci u Slavoniji, kao veoma „slabašno“ dijete koje je rano ostalo bez roditelja. Zamonašio se u manastiru Blagovještenju 1948. godine i dobio ime Pavle, po apostolu Pavlu koji je bio čvrst i stemen u svojoj vjeri u Gospoda, podnosivši velike muke zbog propovijedanja Jevađelja baš kao i Gojko. Za patrijarha Srpke pravoslavne crkve izabran je 1. decembra 1990. godine i ustoličen u Sabornoj crkvi u Beogradu. Umro je u snu, u Beogradu na Vojnomedicinskoj akademiji poslije duže bolesti, 15. novembra 2009. godine.

Na njegovo mjesto izabran je patrijarh Irinej, koji za razliku od skromnosti koju je propovjedao patrijarh Pavle uživa u blagodetima patrijarškog života, daleko od skromnosti, sa pomalo mogli bismo reći oštrom retorikom za jednog duhovnog vođu.

Miroslav Gavrilović, rođen 28. avgust 1930. godine u selu Vidova kod Čačka. Zamonašio se 1959. godine u manastiru Rakovici. Nakon smrti patrijarha Pavla, izabran je za novog patrijarha 22. Januara 2010. godine i ustoličen u beogradskoj Sabornoj crkvi.

Dakle, sa jedne strane patrijarh Pavle, sa druge strane aktuelni patrijarh Irinej. Iako su mnogi smatrali da je patrijarh Irinej dostojan nasljednik patrijarha Pavla, pitamo se da li je to zaista istina. Da li je patrijarh Irinej dosegao vrline koje je imao patrijarh Pavle – skromnost, umjerenost i uzdržanost. Ako jeste, onda je dostojan nasljednik. Ali, sve pokazuje ipak da nije!

Dok se jedan vozi u luksuznim automobilima a u tome ne vidi „ništa loše“, drugi je cijeli život išao pješke ili koristio gradski prijevoz, noseći uvijek sa sobom Sveto pismo i molitvenik. Dok je jedan obučen u svečanu odoru, uvijek sređen i okićen besprijekornim naprsnim krstom, drugi je sam šio i krpio odijela i cipele, radio sve majstorske poslove u Patrijaršiji. Skupe stvari nikada nije kupovao, a vrijedne poklone je darivao drugima kojima je to bilo potrebno. Bio je voljen od strane svog naroda, poštovan od strane drugih i jedan od najomiljenijih poglavara Srpske pravoslavne crkve.

Čast, ugled, skromnost, dostojanstvo nasuprot ugodnog života, bezgraničnog bogaćenja i komercijalizacije crkve – a sve to "u ime Boga u koga vjeruju" ali ga se očito ne boje.

„Potrebno je da mi koji smo se opredijelili da služimo Bogu, svojim životom svjedočimo o onome što govorimo“, bile su riječi patrijarha Pavla. On je svjedočio. 

A da li će svojim životom i djelima svjedočiti i patrijarh Irinej, ostaje da vidimo. Do sada se nažalost ta deviza o moralu i skromnosti  nije mnogo primjetila.

Autor: Danka Savić