Frontal Blog Challenge
Od istorije smo naučili da okrećemo glavu od zločina
Diljem svijeta se obilježava Dan sjećanja na žrtve Holokausta. Pored formalnog obilježavanja svjedočimo i brojnim neformalnim dešavanjima koji nam pokazuju da nismo puno naučili iz istorije i da nismo baš tako daleko od ponavljanja grešaka.
Genocidi se i dalje dešavaju, pojedinci veličaju zločince, navijači vrijeđaju druge i drugačije, ljudi masovno okreću glavu od zločinaca i njihovih zločina pretvarajući se da ništa ne vide i ništa ne znaju.
27. januar je Međunarodni dan sjećanja na žrtve Holokausta u kojem je tokom Drugog svjetskog rata na posebno okrutan način ubijeno nekoliko miliona nevinih žrtava. Njihov jedini grijeh je bio što su bili drugi i drugačiji. Dan sjećanja se obilježava s ciljem podsjećanja na zločin protiv čovječnosti kako se to više nikad i nikome ne bi ponovilo.
Toliki obim zločina u nacističkoj Njemačkoj je mogao biti proveden zahvaljujući onima koji su sve to ignorisali. Oni koji su znali nisu pričali, oni koji nisu znali nisu pitali, a oni koji su pitali nisu dobijali odgovore. A kada su nakon Židova, Roma, komunista, sindikalista i ostalih došli po njih nije više bilo nikoga da se pobuni, kako kaže poznata pjesma iz tog doba koja govori o ignorantom ponašanju njemačkih građana nakon dolaska nacista na vlast i njihovog čišćenja pojedinih društvenih skupina.
Iako je cijeli svijet bio jasan po pitanju toga ko je u Drugom svjetskom ratu bio dobar, a ko loš, zemlje bivše Jugoslavije to i dalje preispituju te pravdaju i veličaju zločince i njihove zločine. Predsjednica Hrvatske navodi kako je ustaški pozdrav iz tog perioda „Za dom spremni“ ustvari stari hrvatski pozdrav, dok Bošnjački predstavnici u BiH osnovnoj školi daju ime po propagandisti fašističkog sistema, Mustafi Busuladžiću. Ovaj niz nastavlja Dodik, predsjednik RS-a dajući ime studenstkom domu po ratnom zločincu Radovanu Karadžiću. Naviku da zločince iz svog naroda nazivamo herojima nastavili smo i nakon zadnjeg rata, tako da svaka strana uz počasti dočekuje i veliča svoje ratne zločince, ujedno osuđujući druge narode što isto to rade.
Da ništa nismo naučili potvrđuju i transparenti navijača KK Crvene zvezde kojima su iskazali fašističke stavove prema novom igraču Alenu Omiću, ateisti iz Slovenije u kojem oni, zaslijepljeni fašizmom, vide samo „baliju“. Svoju „listu za odstrjel“ su proširili i na „šiptare“ i hrvate. Šta reći za ljude koji na utakmice ne dolaze da bi uživali u odličnoj igri već da bi brojali krvna zrnca igrača. Da smo iz istorije nešto naučili naslovnice novina bi zasule osude ovih navijača od Omićevih suigrača, rukovodstva Crvene zvezde, političara, intelektualaca i svih ostalih, a na to bi trebale doći krivične prijave protiv počinioca.
Tekst ću završiti navođenjem nekoliko primjera ignorisanja zločina, ali ne u ratu već u miru što te zločine čini još okrutnijim jer je u ratu kazna za pobunu može biti i smrt, ali u miru ne postoji opravdanje. Naime, u Americi je nedavno podignuta prašina oko nekoliko optužbi protiv poznatih glumaca, režisera, sporstkih doktora i drugih zbog seksualnog zlostavljanja velikog broja žena i djece. Strašno je to kroz šta su žrtve prolazile, ali je još strašnije to što su mnogi znali za te zločine ali su okretali glavu od njih. Posebno je okrutno to što su ljudi u i oko gimnastičkog saveza USA koji su znali za zlostavljanja djevojčica to prikrivali. Ove djevojčice su osvajale zlatne medalje za državu i građane koji su prikrivali horor kroz koji su prolazile. Sportski doktor je osuđen na 175 godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja čak 160 žena. Svi ostali koji su ignorisali zločin protiv ovih djevojčica su ostali nekažnjeni.
Ako je to sve što smo naučili iz istorije, loše nam se piše.
Autor: Ivana Marić
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
