Frontal Blog Challenge

Kritika ciničnog uma Zorana Kesića, ili zašto ne gledam 24 minute

Ko god je nešto rekao protiv današnjeg srpskog glavnog urednika medija nije mogao da dospije na tv ili novine, maksimalno do neke opskurne youtube emisije.

U to više čudi da na jednoj srpskoj televiziji u kojoj se na informativnim i političkim emisijama može sumnja prema vlasti iskazati koliko i na ostalima, već nekoliko godina se emituje Kesićeva emisija. Još više čudi da neko ko se izdaje da je uvidio mehanizam piramide moći, ne vidi svoje mjesto u toj istoj piramidi.

Fenomen Kesića i sličnih medijskih sadržaja je najbolje opisao Mihail Bahtin pišući o srednjovjekovnim karnevalima. Naime diljem katoličke srednjovjekovne evrope postojao je običaj početkom januara organizovanja karnevala gdje bi niže sveštenstvo vršilo parodiju Katoličke crkve, dekadencije njenih članova, pape, kralja, visokog sveštenstva i plemstva. Interesantno katolička crkva je ove karnevale prećutno odobravala, baš kako i glavni urednik svih medija u Srbiji odobrava Kesićevu emisiju.

Katolička crkva je vjerovatno sve osim naivna. Kad se tokom srednjeg vijeka pojavilo mnoštvo monaha, sveštenika koji su govorili da se crkva odrodila od naroda, siromašnih, bolesnih i ogrezla u materijalizam, Rimska kurija je u prvom mahu takve pojedince i pokrete optuživala za jeres i gušila u krvi. Međutim kako su pokreti jačali, neko jako inteligentan je shvatio da je bolje takve pokrete ugurati u crkvenu hijerarhiji nego prepustiti nekontrolisanom hiru. Tako se javljaju monaški redovi poput franjevaca, koji ostaju pri učenju svojih vođa i pomažu siromašnima, međutim gube onaj emancipatorski karakter protiv dekadente crkve zbog kog su i nastali na prvom mjestu. 

Po sličnom principu srednjovjekovna Crkva svjesna raskoraka između onoga što propovjeda i društvene stvarnosti i njenih sveštenika, počela je da dozvoljava organizovanje karnevala, kao otpusnog ventila za narod,  računajući da je bolje da nezadovoljnu masu direktno kontoliše nego da je prepušta nepredvidivoj spontanosti.

Kesićeva emisija ima upravo taj karakter, karakter srednjovjekovnih karnevala, gdje se parodira vladajuća struktura, stvara se privid slobodne misli, suspenzije okova vlasti, a nezadovoljstvo mase se ustvari pažljivo kanališe kako slučajno ne bi bilo prepušteno spontanosti. Kesićeva emisija glavnom uredniku medija u Srbiji služi kao jako dobar izgovor dok redom gasi medije koji ne pjevaju kako vladar svira. Da se razumijemo Kesina emisija biće emitovana i dalje. I ne uprkos medijskom mraku, već upravo zbog medijskog mraka.

Zanimljiv osvrt na parodiranje vlasti od strane vlasti ima i njemački filozof Peter Sloterdajk koji razlikuje cinizam od kinizma. Kako navodi kinizam predstavlja odbacivanje zvanične propovjedi vlasti od strane naroda putem ironije i sarkazma. Sa druge strane Sloterdajk cinizam smatra odgovorom vladajuće strukture na subverzivnost kinizma. Uzmite samo predizborne spotove današnjeg predsjednika Srbije gdje u jednom od njih osoba koja je navela da se nikad neće kandidovati za predsjednika u predizbornom spotu za predsjednika govori kako uvijek održi svoju riječ, ili u drugom gdje mu masa sa tv-a skandira Vučiću pederu. Vučić oduzima subverzivnost ironije i sarkazma koja postoji u narodu i inkorporira je u predizborni spot.

Interesantno da je Kesićeva emisija na početku emitovana nakon Utiska nedelje, koja je imalo formu gotovo drevne agore u kojoj je svako mogao da iznese svoje mišljenje. Ukidanjem Utiska, i ostavljanjem Kesića poslata je jasna poruka- Kritika je dozvoljena, ali samo u polušaljivom tonu, da je narod ne bi kao kod Olje Bećković uzimao za ozbiljno.

Ono što je promicalo statistima u srednjem vijeku dok su posmtrali karnevale i tu se prepuštali čarima prividne suspenzije pravila i slobode da se naglas kaže i paradira šta većina misli, jeste da karneval nije bio nikakv prekid u crkvenoj propagandi, već njen sastavni dio. Tako i današnjim “obrazovanim” Srbima promiče da Kesićeva emisija nije nikakav prekid medijske nedelje glavnog urednika medija u Srbiji već njen sastavni dio. (Uvijek je bilo lakše vjerovati/gledati, nego misliti).

Kako kaže panonski mornar - Princip je isti sve su ostalo nijanse.

 

Autor: Aleksandar Krečar

 

#FrontalBlogChallenge

 

Povezane vijesti:

Klimatske promjene u Republici Srpskoj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Twitter
Anketa

Da li će novi američki predsjednik Donald Tramp učiniti svijet boljim mjestom za život?

Rezultati ankete
Blog