Frontal Blog Challenge
Zabranjeno pušenje, Dan republike i 9. januar
Srbi vole da se dijele i to ti je. Kako kaže jedan od naših najvećih ako ne i najveći (ko uostalom može da odredi te kriterijume) komediograf Dušan Kovačević u svojoj knjizi “Dvadeset srpskih podela” “ima nas svakakih”. Prozapadni i proistočni, ovozemaljski i nebeski, republikanci i monarhisti, patrioti i izdajnici, Beograđani i ostali…
Tako je i prošlog devetog januara gotovo neprimjećeno prošla jedna podjela na društvenim mrežama. Naime javile su se dvije škole mišljenja. Prva koja je šerovala Dan republike Zabranjenog pušenja i druga koja je po statusima tvrdila da ova pjesma ide uz današnji dan otprilike kao Izrael uz Palestinu.
Iskren da budem ne vidim razlog da se ova pjesma ne kači na fb za 9. Januar. Realno pjesma je aktuelnija 2018. nego što je bila 1987. kad je nastala. Danas imamo mlade Republike Srpske koji po kafićima sjede i čekaju pasoš ( hrvatski/srpski) da idu vani, ljude koji znaju ali šute jel mogu te čuti, partokratski sistem koji zna pred kim pasti na koljena ako želi da dobije ili zadrži posao…
Ona prva škola mišljenja koja se krsti na šerovanje ove pjesme, isto je prošle godine ismijavala paradu za dan Republike, koja ruku na srce uz mažuretkinje, poštare i vatrogasce je i davala povoda za tjeranje šege. Sad dal` slučajno il` namjerno današnji najveći sin prekodrinskog Srblja koji nam je otac, majka i Bog odlučio je da ove godine i pored izostanka trećeg pješadija puka ipak doda malo više maskirnih uniformi, dugih cijevi i transportera.
Juče šetam gradom i slučajno prolazim tokom generalne probe parade, koja me iz nekog razloga zlosutno podsjeti na snimke postrojavanje HVO na stadionu Dinama 1991. Da li je ovo još jedno bildanje nacionalističkog mišića vladajućih i početak predizborne kampanije ili se nešto dublje valja iza brda ostaje da se vidi. Kao i uvijek na Balkanu stepen post festum očiglednosti je obrnuto proporcionalan sljepilu ante festum.
Ali kako zavapi dobri stari Nele negdje pri kraju pjesme zatvaraj prozor ne radi grijanje ( banjalučku toplanu u januaru spašava jedino El ninjo). To je onaj ključan momenat pjesme koji nas vraća u stvarni život iz nostalgije starog koji se prisjeća ratnih dana, koji nas otrežnjava i od konstatacija sina Dragana, to je momenat koji nas vraća u stvarni život i sadašnjost. Devetog januara to će biti onaj momenat kad pogled mase koja posmatra marš, pređe na zgradu prekoputa, na zgradu slevenačke ambasade koja kao da tiho pjevuši hipnotizovanoj gomili onu pet shop boysa “ go west life is peaceful there”…
Vidim portali pišu da bi baš danas do BiH nošen jugom trebao da dođe pijesak iz Sahare. Što je možda i jedino prikladno što će se desiti za 9. Januar u BiH, zemlji čija je privreda rasprodana turskim, ruskim, litvanskim, arapskim probisvjetima, autoputevima koji završavaju u kukuruzištima, zemlji u kojoj se bolesna djeca liječe preko SMS poruka, zemlji koja samo na prvu odudara od afričkih zemalja. Po standardu već jesmo kao pojedine afričke zemlje, ovaj vjetar i pijesak valjda služe da osjećaj bude potpuniji.
Autor: Aleksandar Krečar
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
Smrdljivi (zimzo)grad je zadovoljan sobom, strukture ga dobro guraju
