Frontal Blog Challenge
Kako bi se osjećali kada bi se pogasila svjetla na Internetu?
Klik, klak - ne radi internet. Ništa, satima već. Od gugl hroma je ostao samo prepoznatljivi dinosaur koji me obajveštava da nemam pristup internetu, ali sa kojim se, doduše i dalje mogu igrati.
Pokušavam da odem do bankomata – on ne radi! U džepu imam samo 10 maraka. Shvatam da je moj novac ostao “zarobljen”. Idem do prve banke – a tamo su već redovi ljudi – guraju se, deru… sve izgleda kao stanje elementarne nepogode… uzmimam telefon, ne mogu da dobijem nikoga, jer mi automat sa druge strane govori da je telefonski saobraćaj otežan… Finansijske organizacije doživljavaju kolaps, bore se kako sa gubitkom podataka, tako i sa milionskim finansijskim gubicima. Nestale su kriptovalute, ogroman broj baza podataka, online prodavnice… nastaje globalna panika oko društvenih mreža, fejsbuka, tvitera, jutjuba, instargrama, vibera… u svijetu punom ljudi oko nas i sa nama, odjednom se osjećamo “odsječenim”. Šta je sa rezervacijama, kontaktima, porukama, e-mailovima…
Ali možda i nije sve toliko crno… I dalje postoji fiksna telefonija, stara dobra faks mašina, slanje pisama i slično - papir, pečat i potpis kod nas nikad nisu “izašli iz mode”. Vozovi i autobusi voze kao i do sad, za avione nisam sigruna. Možda bi prozborili koju riječ više sa komšijama, rođacima ili slučajnim prolaznicima. Ono što smo pitali gugl, sada bi morali pitati sami sebe, druge ljude ili stare dobre knjige. Slušali bi radio, CD-ove ili kasete – ako bi imali na čemu. Čitali bi “papirne” novine i knjige, išli bi u kino. Ne bi baš bili sigurni kad je čiji rođendan.
Budim se, sve je bio samo san.
Zaista, šta bi se desilo kada bi se desio kvar, svjetskih razmjera i kada bi ostali bez mreže sa kojom nam počinje i završava svaki dan?!
Za pastira koji živi u skladu sa prirodom i koji svaki dan brine oko svog domaćinstva – ne bi se desilo ništa. Iz njegovog ugla, veća je opasnost kakva prirodna nepogoda.
Međutim, za sve nas koje hvata histerija zbog “slabog interneta”, nemogućnosti konektovanja, prekida u vezi i slično – i čijeg se većina poslovanja i dnevnih aktivnosti dešava “na mreži” i “preko mreže” – to bi bio ozbiljan problem.
Dobra vijest je ta da je potpuni kolaps interneta gotovo nemoguć. Internet nije jedan računar, jedan kabal ili kutija – koja se jednostavno može isključiti ili uključiti. Čak bi se moglo reći da nije ni fizička stvar – već mnogo veći i komplikovaniji zbir kablova i servera, koji se stalno mijenjaju i dopunjuju. Internet je mreža u pravom smislu te riječi. Moguće su povremene smetnje, zamjene određenih dijelova – ali sve je privremenog karaktera i izolovano od funkcionisanja kompletne mreže. Čak i kada dijelovi interneta imaju tehničkih problema, ostatak nastavlja sa poslovanjem kao i obično.
Na kraju krajeva, pojavili bi se neki drugi algoritmi i neka druga rješenja, da ne kažem – neki drugi interneti. Na neki čudan način, cijeli živi svijet na ovoj našoj planeti je programiran tako da u svim uslovima i nedaćama nađe način da funkcioniše i bude. I nastavi.
Jesmo li uopšte svjesni koliko nam je umrežavanje postala navika, koliko smo svoje dnevne obaveze i aktivnosti “oslonili” na internet i koliko bi se bez njega osjećali bespomoćno – iako je prije 30-tak godina sve savršeno fukncionisalo i bez njega?!
Autor: Dušica Stevanović
#FrontalBlogChallenge
Povezane vijesti:
