Prvi Kinez koji je živjeo u Beogradu bio je Čočeng Po. Došao je službeno u Beograd, a ostao je tu do kraja života zbog zabranjene ljubavi. Iako je živjeo skromno na Dorćolu, kao trgovac vrijednim japanskim porcelanom, bio je aristokratskog porijekla.

„Znam da imam rođake u Kini”

Tokom istraživanja o svom dedi, koga nikad nije upoznao, jer je Čočeng umro 1958. godine, Bojan je uspio da dođe do kontakta porodice u Kini. Kako kaže, planira da stupi u vezu sa njima i da ih jednoga dana posjeti.

Priču o njemu dočarao je njegov unuk Bojan Gerstner, koji se izjašnjava kao Srbin, iako mu je majka Glorija, Poova ćerka, polu-Kineskinja polu-Jevrejka, a otac Nijemac.

- Moj deda kad je došao u Beograd, 1929. godine, u Kini je imao ženu i dvoje djece. Ovdje je upoznao moju baku Jevrejku Gabrijelu Levi i ostao je tu. Njena porodica ispočetka nije prihvatala zeta Kineza, ali vremenom su ga prihvatili. Čočeng je prvo prodavao kineske rukotvorine po vašarima, a kasnije je imao i svoju radnju, mada vjerujem da deda nije bio običan trgovac, već je bio neka zvanična ličnost u Kini - počinje priču Bojan Gerstner za „Alo!”.

Iako je još ostalo nerazjašnjeno zašto je Čočeng Po uopšte došao u Beograd, njegov unuk za svog dedu kaže da je bio vrlo druželjubiv i da je vrijeme volio da provodi sa Nušićem, ali i sa ostalim beogradskim boemima. Takođe, ističe da je Nušić trebalo da krsti Poovu ćerku, Bojanovu mamu, ali ne zna tačno zašto do toga nije došlo. Prema njegovim riječima, o Čočeng Pou je brinula kineska ambasada u Srbiji, posjećivali su ga, pomagali, a kad je umro, platili su troškove sahrane. Da nije bio običan trgovac, potvrđuje i činjenica da je Josip Broz Tito poklonio stan Poovoj porodici.

Čočeng Po je u svom veoma uzbudljivom životu glumio kineskog delegata u filmu „Majka Katina”, koji je snimljen 1949. godine. Njegov unuk navodi da mu je veoma drago zbog toga, jer je zahvaljujući filmu imao priliku da vidi dedu.

- Moja baka je bila streljana sa Jevrejima tokom Drugog svjetskog rata i deda se tada preselio u selo Debeljača kod Pančeva, da ne bi privlačio pažnju Njemaca. Nakon rata, zbog loše finansijske situacije, deda i mama su se preselili u kuću mamine školske drugarice. Jednom prilikom kada je vlasnik te kuće čitao novine, Čočeng mu je rekao da je upoznao čovjeka sa slike u zatvoru u Lepoglavi, gdje ga je redovno pobjeđivao u šahu. Čovjek sa slike je bio Josip Broz. Tada mu je vlasnik kuće predložio da napiše pismo Titu, ako može da mu pomogne, što je deda i uradio. Nakon tri dana došla je crna limuzina po dedu i njegovu porodicu, odvezli su ih u neku robnu kuću i rekli da uzmu sve što im je potrebno na Titov račun. Poslije kupovine odveli su ih kod Tita, koji im je odmah po dolasku dao rješenje za kuću u ulici Đure Đakovića - kaže Gerstner i dodaje da je na zidu u dvorištu te kuće Čočeng na kineskom napisao: „Mala bašta velikog Kineza“.

Što se tiče poznanstva Čočeng Poa i Tita, naš sagovornik ipak sumnja da su se upoznali u zatvoru.

- Meni je prenijeto da je deda bio u zatvoru u Zagrebu, gdje je upoznao Tita. Međutim, niti ja znam da je bio u zatvoru, niti je moja majka to znala, niti postoji neka dokumentacija o tome. Saznao sam da je, zapravo, pre Drugog svjetskog rata postojala neka kolonija Kineza u Zagrebu. Pošto je dedu jurila policija, Kinezi su mu pomogli i sakrili ga. Sa njima je bio nekoliko mjeseci, dok se situacija nije smirila. Tu je on upoznao Tita - objašnjava Gestner.

„Mojim venama teče krv četiri nacije”

Bojan Gerstner, koji sada živi u Pančevu, ponosno priča kako njegovim venama teče krv četiri nacije. 

- Moje ćerke najviše uživaju da pričaju kako im je pradeda bio Kinez, prababa Jevrejka, dok su im deda i baba sa ženine strane Mađar i Slovakinja. Starija ćerka, Martina, koja priča mađarski, izjašnjava se kao Kineskinja, dok se mlađa, Nikolina, izjašnjava kao Mađarica - kaže nasmijano Bojan i dodaje da nikada nije imao dara da nauči kineski.

Izvor: alo