Frontal Blog Challenge
Medijski fenomen teoretičara zavjera i analitičara
U predvečerje hladnog rata pedesetih godina prošlog vijeka United Fruit Company je uvjeravala američke predsjednike Trumana i Ajzenhauera da je novi, po mjerilima multinacionalne korporacije, populistički predsjednik Gvatemale ustvari sovjetski pijun zbog sumnjivog crvenog poteza podjele zemlje seljacima bezemljašima i sirotinji.
Po direktivi Ajzenhauera, a kao generalni izvođač radova, CIA 1954. u Gvatemali izvršava državni udar, a na vlast dolazi open-for-bussiness pukovnik koji je zemlju podjelio krupnim korporacijama američkog prefiksa.
Mediji tog doba skovali su termin banana država koji se odnosi na zemlju sa marionteskom vladom, spregom države i mafije, nove elite bogataša-kriminalaca kod nas iz nekog razloga od milja nazvanih tajkuni, ovisnosti države o stranim kreditima za funkcionisanje i suveriniteta dovedenog do nivoa farse.
Države nastale na razvalinama Jugoslavije ispunjavaju sve gore navedene kriterijume osim jednog, kod nas naime ne uspjevaju banane. Mi nemamo banane, ali zato šljiva imamo na pretek. Shodno tome adekvatniji naziv za naše države bi bio šljiva države.
Da bi u ovakvim državama vrhuška na vlasti mogla nesmetano da živi jedna od ključnih poluga za kontrolom stanovništva jesu mediji koji na suptilan način prvo pasiviziraju, a potom ubjede ljude da je promjena ili nemoguća ili van njihovog dosega. Misionari ovih poruka se nazivaju teoretičari zavjera i raznorazni analitičari.
Teoretičari zavjera
Od prosječnog teoretičara zavjere, zli jezici će reći i ljevičara, čućete sve i svašta osim jedne konkretne stvari- šta učiniti. Ljudi sumnjivih interesa po opskurnim tv i Youtube emisijama ubiše se razotkrijavajući Bildeberge, masone, templare, trilateralu, svjetsku vladu.. Ne znam šta ovi podizači svjesti očekuju. Da će masoni nestati kad ih razotkriju?
Cilja teoretičara zavjere jeste obesmisliti bilo kakvu racionalnu analizu i sublimalno poslati poruka narodu da je naša sudbina u tuđim rukama, (po ukusu dodati Boga, Marsovaca, Jevreja, Gej lobija, Masona), da se ne vrijedi boriti sa nesavladivim protivnikom.
Raznorazni teoretičari zavjere obraćaju se slabo obrazovanom, siromašnom sloju stanovništva ( čitaj većini). Cilj svake priče jeste ubjediti gledaoca da se ne može ništa uraditi. Na taj način teoretičari zavjera oslobađaju vlast od odgovornosti. Za poplave nisu odgovrne vlasti sa decenijama neuređivanja odvodnih kanala i nasipa već HARP, za stanje u društvu nije kriva sadašnja vlast već komunisti koji su još uvijek na vlasti.. Tako narod kod nas već godinama priča „Nije on kriv, vidi šta nam rade“, pa čak i bizarno počnu sažaljevati vlastodršca „Ma dobar je on, trudi se, radi on njima iza leđa, ali ne daju mu“…
Tako odljepljeni od stvarnosti postaju laka meta za one koji su od stvarnosti i najviše odljepljeni- političare.
Analitičari
Prije svega kod naših samoprozvanih analitičara analitike ima koliko i srpske fudbalske reprezentacije na svjetskim prvenstvima. Naši analitičari bolje rečeno komentatori opisuju što i sam gledalac vidi na televiziji ili pročita u novinama. Nema tu traga dubljoj misli, sve je na površini, plitko, jednostavno, iz dve-tri premise dolazi se do dalokosežnih zaključaka..
Pošto su Srbi bezbroj puta dosad pokazali da sami sebi znaju izabrati vlast, osjetili su potrebu da biraju vlast i drugima.
Uzmimo grčkog premijera Ciprasa. Analitičari su počeli onanisati kako će Cipras razbiti evrozonu, spasiti grčki narod dužničkog ropstva zlog faraona u Briselu. I kad je sve to izostalo NIŠTA. I opet se pojave na tim istim medijima sa tezom kao jelte znali su oni da od tog neće biti ništa. Sve su znali kad su pričali jedno, sad opet sve znaju kad pričaju sasvim drugo. Cirkus!
Analitičari su kao Heraklitova vatra sa vremena na vrijeme se pale i gase. Kako koje dešavanje tako i oni. Prvo se zapale za neku temu, pa kad projekcija njihovih želja i nadanja izostane, ugase se privremeno, da bi se opet rasplamsali. Tramp, Le penova, Katalonija eto i njih.
Njihova sposobnost da ne nauče ništa iz iskustva je epska i kroz vrijeme se razvija u jednu od njihovih glavnih osobina. Što bi rekao Nele „ Ljudi su ovdje drčni i odlučni, ali teško je reći da išta vide“...
Za kraj da parafraziram jednu od Basarinih misli koju sam nedavno pročitao. Kritika idiotluka naših političara od nekog ko ne zna šta priča, ko je i sam idiot u stvari i nije kritika već apologija idiotizma naše politike.
Autor: Aleksandar Krečar
Povezane vijesti:
#FrontalBlogChallenge
