Deklerativno smo se prozvali za demokratsku zemlju  sa podjelom vlasti, prema kojoj je zakonodavni organ najviši u toj hijerarhiji. Na prvu to lijepo zvuči, ali ovdje sve na prvu lijepo zvuči. Naravno kod nas to ne postoji već sva vlast isijava iz jednog centra i širi se ka periferiji. Kod nas, opozicija nikad nije ni postojala. Uvijek je postojala jaka vlast i ko bajagi neki politički diletantni koji mediji nazivaju opozicija.  Kod nas Vlada mirne duše može dati skupštini šta da izglasava i ode na godišnji dok oni to izglasaju.  

Demokratija podrazumijeva kontinuirano učešće građana u donošenju bitnih odluka, a ne izlazak svake 4 godine na izbore. Postoji jedna simpatična scena u memoarima Henrija Kisindžera kada Nikson i Kisindžer gledaju na desetine hiljada ljudi ispred Bijele kuće koji protestiju protiv rata u Vijetnamu. U jednom trenutku Nikson počinje panično da viče Kisindžeru “Henri, Henri probiće barikade i zgrabiće nas”.   To je upravo u kakvo stanje i mi trebamo dovesti naše političare, drugačije se neće priviliti odgovornosti.

Ono što se danas lažno izdaje za Republiku Srpsku je strano tijelo koje je stalo između Srba i Republike Srpske. To je jedan koncern koji već dvije decenije pljačka, uništava i protjeruje Srbe iz Republike Srpske. Samo prošle godine „ bolji“ dio BiH bez ispaljenog metka glavom bez obzira napustilo je 80 000 stanovnika.(Spavaš li mirno Paveliću!). 

Današnji evrojanjičari, mnogi od njih duhom neki i fizički čak i podsjećaju na dahije. To što ne nabijaju ljude na kolac i ne kolju po selima nije stvar njihovog osobnog napretka i prosvećenja već odsustvo potrebe da se zulum direktno provodi. Odnosno zulum se i dalje provodi samo drugim sredstvima.

Med i mlijeko o kojem vlast i mediji trube godinama potkrala se jedna mala stvar a to je - pad, maltene biblijski. Pad koja za posljedicu ima sve više nezadovoljnih penzionera, invalida, demobilisanih boraca, poljoprvirednika, svake godine sve veći i veći deficit i budžetski ukupni dug, desetine hiljada osoba koji godišnje napuštaju “bolji” i “razvijeniji” dio BiH, privredu rasprodatu Rusima, Litvancima, Česima, Izraelcima, čije dugove i sudkske troškove namiruje narod, devastirano zdravstvo i obrazovanje, korumpirano sudstvo i policiju.

Vlast je konzervativna zato što vlada kako kaže Čerčil, od nje ne treba očekivati promjenu, još manju promjenu treba očekivati od vesele grupe diletanata od kojih pojedinačno najjači izgledaju više ko zavičajno udruženje boraca nego neka moderna stranka.  

Tamo gdje postoji nada jeste u mladim ljudima i budućim pokretima, čije odjeke iz budućnosti tu i tamo sporadično imamo prilike vidjeti danas. Smjena vlasti će postati izgledna kad ona pribjegne sili umjesto medijsko-propagandnoj manipulaciji koju trenutno provodi. Istorija nam je svjedok da upotreba sile protiv vlastitog naroda nije nikad odraz snage već slabosti režima. Tek kad vlast pokaže svoje pravo autokratsko lice, ljudi će se okrenuti od nje. 

Stoga izazivanje upotreba sile treba da bude glavni zadatak neke buduće i nove opozicije, a ne kao ove današnje koja se kao nešto pravda, objašnjava, optužuje. Pa tog koga optužuju i žele da smjene, rukama i nogama je uredio sistem da služi njegovom što dužem ostanku na vlasti. Ako ideš kroz institucije sistema koje je on napravio i uredio nikada ništa nećeš promjeniti. Današnja opozicija se moli ispred pogrešne crkve.

Autor: Aleksandar Krečar

#FrontalBlogChallenge

#FrontalBlogChallenge Tweets