Frontal Blog Challenge
Pomažući činimo štetu?
Humanitarni rad nas čini korisnim i daje nam mogućnost dobrovoljnog utjecanja na bolji i lakši način života ljudi koji su u težim životnim pozicijama od nas, a samim tim dobivamo određeni osjećaj zadovoljstva i sreće.
Humanitarni rad je aktivnost koja se veže za produhovljenost, nesebičnost, aktivan odmor, korisnost, trud, zalaganje, osobni rast kroz iskustvo, mijenjanje na bolje slike socijalnih prilika osoba u potrebi.
Pomažući činimo štetu?!
Jesmo li se ikada zapitali koliko zapravo pomažemo sanirajući posljedicu bez utjecanja na sami problem? Humanitarnim radom većinu vremena popravljamo štetu neke katastrofe koja je završena ili koja se kontinuirano ponavlja, bez rada na uzroku same štete.
Za koliko smo do sada čuli akcija prikupljanja humanitarne pomoći u vidu hrane, materijalnih potrepština i slično? Bezbroj! A koliko se zapravo nas pita zašto su ti ljudi gladni, šta možemo učiniti da iduće godine ne budu, šta je uzrok i tko je štetnik?
Je li pomaganje drugima ublažavanjem već nastale štete, naš osobni oblik osjećanja korisnosti i osobno ublažavanje stavljanja ruke preko očiju na nepravdu?
Kao volonterka nevladine organizacije koja se često bavi humanitarnim radom, te ponavljajući iste humanitarne akcije iz godine u godinu u većem obimu, zapitam se što zapravo radimo i gdje trošimo energiju.
Koliko smo zapravo spremni i hrabri tu istu energiju utrošiti na stvarno rješavanje problema? Ili smo kukavice koje nedostatak društvene odgovornosti popravljaju davanjem par feninga prosjaku na ulici ili jednokratnim pomoćima koje samo odugovlače mijenjanje stvari na bolje?
Autor: Nives Batista
#FrontalBlogChallenge
