Na prvi pogled nema ništa sporno, međutim šta se dešava u praksi i šta se meni lično dešava u svakodnevnom radu? U praksi je sa početkom rada Okružnog privrednog suda u Prijedoru došlo do grubog kršenja odredbi Zakona o parničnom postupku (ZPP). Predmet se prosljeđuje drugom sudu na postupanje jednom sudijinom rečenicom: „Ode za Prijedor“.

ZPP propisuje da se sud može po službenoj dužnosti oglasiti mjesno nenadležnim najkasnije do podnošenja odgovora na tužbu. Nakon toga sud se može oglasiti mjesno nenadležnim samo ako tuženi u odgovoru na tužbu istakne prigovor mjesne nenadležnosti. Dakle nakon zaprimljenog odgovora na tužbu ne postoji pravni osnov da se sud oglasi mjesno nenadležnim. Iako svi mi (ili barem većina) nekako u sebi želimo da se parnični postupci brzo rješavaju, a početkom rada OPS P postalo je realno i očekivati brže rješavanje predmeta, ZPP je izričit i jasan. Nema zakonskog osnova da se parnice koje se nalaze u fazi nakon podnesenog odgovora na tužbu upućuju na postupanje drugom mjesno nadležnom sudu i bez obzira na želju stranaka, punomoćnika ili suda mjesno nenadležni sud treba da nastavi sa postupanjem do kraja postupka. Dakle iako Zakon o sudovima propisuje da će određeni sud u određenom momentu postati mjesno nenadležan, to ne daje za pravo sudu da parnicu u nevrijeme prosljeđuje drugom sudu.

OPS BL je odlučio da predmete upućuje za Prijedor bez donošenja rješenja u suprotnosti sa članom 20. ZPP-a, vjerovatno da bi se strankama onemogućilo pravo žalbe, ali velike su šanse da se isti ti predmeti vrate u OPS BL, a evo i zašto. Nakon što predmet preuzme OPS P, isti ima mogućnost da se obrati Višem privrednom sudu sa zahtjevom da rješi sukob nadležnosti. Ishod je jasan, poštujući odredbe ZPP-a, predmet se mora vratiti pred OPS BL. Ako ipak OPS P odluči da nastavi postupanje u fazi u kojoj je preuzeo predmet, epilog bi mogao biti izjavljivanje žalbe stranke na glavnu stvar Višem privrednom sudu zbog povrede odredaba parničnog postupka (člana 20. i člana 19. ZPP-a). Ishod bi, poštujući odredbe ZPP-a opet bio da se predmet vraća pred OPS BL na ponovno postupanje. Ukoliko pak i Viši privredni sud zanemari ZPP, postoji i Vrhovni sud RS, a u krajnjoj liniji i Ustavni sud BiH, pošto je ovakvo postupanje sigurno u suprotnosti sa načelima vladavine prava i prava na pravično suđenje.

Zaključno velike su šanse da se ovom preraspodjelom predmeta stvaraju samo dodatni troškovi, koje će na kraju snositi stranke, a velika je mogućnost da predmeti neće biti brže rješeni jer će se sa istim igrati ping pong. Ukoliko pak svi sudovi koji će rješavati ovaj problem, ostanu gluvi i nijemi na flagrantno kršenje ZPP-a onda zakon više nije ono što u istom piše nego ono što sud kaže.

Aleksa Prole,

advokatski pripravnik