Prvo se krene sa konzumacijom marihuane, zatim LSD i na kraju kokain i heroin. Sve vrijeme tu je alkohol kao balans. Jedna čašica alkohola me neće povrijediti, bitno je da se dobro zabavim. Želim da pobjegnem od mnogih problema i zaboravim na sve. Ovako počinje priča mnogih zavisnika.

Radoznalost da se probaju nove stvari su možda onaj prvi korak u svijet droge i alkohola. U tom svijetu, zavisnici pronalaze sve što im treba, ili bar tako misle. Sigurnost, mir, snagu. Ne osjećaju da imaju problem, sve dok ih taj problem ne dovede skoro do smrti. Jer, svaki početak bez obzira koliko izgledao bezopasan, može završiti tragično.

„Zemlja čuda“ je zajednica smještena na salašu nadomak Čeneja kod Novog Sada, koju je 2005. godine osnovalo bratstvo manastira Kovilj. Bavi se rahbilitacijom i resocijalizacijom od bolesti zavisnosti.

Kroz ovu koloniju su prošli mnogi zavisnici, nisu svi izdržali proces rehabilitacije ali veliki dio jeste, i danas su veliki oslonac a ne teret svojoj porodici. Rehabilitacija se sastoji od molitve, rada, iskrenog prijateljstva, istine i odricanja. Čovjek se ovdje koncentriše na unutrašnjost i tako upoznaje svoje slabosti i vrline. Pravljenje hljeba, čišćenje po kući, rad u stolariji, bašti, rad sa životinjama, kao i umjetničko stvaralaštvo, ikonopisanje, rezbarija, pozorište, su neke od aktivnosti koje imaju isključivo vaspitni karakter. Uslov za ulazak u zajednicu je samo jedan: želja za mijenjanjem!

Liječenje po pravilu traje 3 godine, bez ikakve upotrebe lijekova i potpuno je besplatno. Ustajanje je u 6:30h a odlazak na spavanje u 22h, tako da u Čeneju nema ni jednog jedinog zaludnog trenutka. Zemlja živih želi da bude svjetlo u tami, nada za one koji su je izgubili, živo svjedočanstvo da droga nema posljednju riječ. U zajednicu može da uđe svako ko želi, bez obzira na vjeru, naciju ili socijalni status.

Vladika Porfirije koji je i starješina manastira Kovilj, smatra da se zavisnicima malo ko bavi ozibljno i sa ljubavlju.

„Oni su uglavnom prezreni. A jedini način da im se pomogne jeste da se s velikom pažnjom i saosećanjem osluškuju njihove duše, egzitencijalni bolovi i duboki vapaj za smislom, a to znači da im se pruži bezuslovna, jevanđeoska, hristolika ljubav“, kaže vladika Porfirije.

O uspješnosti ove zajednice govori i podatak da se oko 400 mladih  oporavilo za 11 godina, resocijalizovalo i mogu ponovo da organizuju svoje živote i živote svojih porodica.

Centar za psihosocijalnu rehabilitaciju i resocijalizaciju od bolesti zavisnosti „Zemlja živih“ ima terapijske zajednice u Čeneju, Vilovu, Brajkovcu kod Lazarevca i u Krčedinu (ženska kuća), kao i kancelarije u Novom Sadu, Beogradu i Rumi. 

Autor: Danka Savić