Malo je poznata činjenica da je upravo zagrebački zastupnik Lujo Taler, prvenstveno ljekar i začetnik hrvatske medicinske istoriografije, 1932. godine predložio da grad Zagreb oda počast srpskom kralju Petru I. Karađorđeviću, i u tu svrhu je ostavio svoj cjelokupni imetak.

1934. godine počinje gradnja Doma likovne umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca na tadašnjem istoimenom Trgu. U realizaciji projekta učestvovali su i arhitekti Harold Bilinić, Zvonimir Kavurić, Ivan Zemljak, Lavoslav Horvat i Nikola Molnar. Gradnja je trajala četiri godine (1934. - 1938.) i u to vrijeme bio je to jedinstveni izložbeni prostor u Evropi i svijetu.

U Dom je bilo ugrađeno 2 500 tona kamena a klesali su ga brački  klesari iz Pučišća. Rotonda (kružni oblik zgrade) počiva na prstenu trideset i šest kamenih stupova, sa stakleno-betonskom kupolom koja je tada najveća izvedena konstrukcija te vrste  u Evropi.

Nakon tri godine (1941.), za vrijeme NDH i Ante Pavelića paviljon je pretvoren u prvu zagrebačku džamiju koja se službeno zvala Džamija poglavnika Ante Pavelića i zvanično je otvorena 1944. godine.

Početna Meštrovićeva ideja okruglog paviljona, kao tolos sa nižim i otvorenim središnjim dijelom i mramornim reljefom  kralja Petra I. na konju, zamijenjena je izgradnjom tri samostojeća minareta visokih 45 metara (svaki minaret je imao 190 stepenica, kružni balkon – šeref i na vrhu znak – alem), bazen za ritualno kupanje muslimana, izmjenjenom unustrašnošću koju je krasio zeleni talijanski mramor i orijentalna ornamentika s kaligrafskim arapskim slovima ajeta iz Kur′ana, te mramorna spomen-ploča na ulazu sa natpisom:

"U slavu i u znak ljubavi spram Allaha Boga Jedinoga, te u znak pažnje prema muslimanima, podiže poglavnik Dr. Ante Pavelić ovaj velebni hram u glavnom gradu Zagrebu da odani sinovi vitežkog naroda hrvatskoga, iskreni sljedbenici uzvišene vjere Islama, skrušenom molitvom jačaju pregalačke snage u borbi za obranu i napredak lijepe svoje domovine Nezavisne Države Hrvatske, koja da bi vazda sretna bila."

Ova džamija je bez sumnje predstavljala pravo arhitektonsko remek-djelo i u to vrijeme važila je za jednu od najljepših džamija u Evropi.

Godine 1948., nakon zavšetka rata a po naređenju tadašnjih gradskih vlasti, Džamija je pretvorena u Muzej revolucije a minarete su demontirali njemački ratni zarobljenici.

Nakon 1990. godine vraćena mu je prvobitna funkcija te je pretvoren u Dom hrvatskih likovnih umjetnosti, gdje se danas održavaju različite izložbe i koncerti.

Od Doma likovnih umjetnosti kralja Petra I. Velikog Oslobodioca do Doma hrvatskih likovnih umjetnosti, od Trga kralja Petra I. Velikog Oslobodioca do Trga žrtava fašizma, danas je ovo mjesto jedno od omiljenih zagrebačkih okupljališta.

Frontal