Beogradski "Nedeljnik", podsjeća da je upravo Đilas bio glavni partizanski delegat na tim pregovorima, a da su se uz njega tamo nalazili Koča Popović i Vladimir Velebit.

Istoričar Kosta Nikolić pisao je da su Velebit i Đilas Nijemcima poručili da "nemaju nikakvog razloga za ratovanje protiv njihove vojske, niti za izazivanje štete njemačkim interesima u cijeloj državi, bilo da su vojne ili ekonomske prirode".

"Za to ne zahtjevamo nikakvu protivuslugu. Treba samo da nam omogućite priliku da se borimo protiv četnika i mi ćemo ih likvidirati".

Prema ovom autoru sastancima su prisustvovali i predstavnici vlasti NDH. Međutim, Đilas i Velebit su to negirali u svojim memoarima.

Pregovori su se odvijali za vrijeme Bitke na Neretvi, a partizani su željeli da dobiju vremena da pređu Neretvu i da se "posvete" borbi sa četnicima.

Krajem osamdesetih godina (1989.), Milovan Đilas je u intervjuu za zagrenački "Start" pojasnio ćutanje partizanske istoriografije o ovom događaju.

"Da, to se skrivalo radi savršenije, ljepše slike, radi naše totalne čistote, radi ratne nepomirljivosti, a posebno zbog idealizovane slike o samom vođstvu. Razumije se, ako gledate sa jednog čisto pragmatskog političkog gledišta, tu nema nikakvog grijeha. U ratu se svi tuku i svi pregovaraju. Nama se takođe desilo da smo u jednoj teškoj situaciji pokušali da nađemo nekakav privremeni izlaz. Danas, gledajući iz ovog ugla, smatram da su pregovori o primirju bili greška. Ja sam i tada, u vezi s tim, osjećao nekakvu nelagodu, nervozu, nesigurnost, ali ne mogu da kažem da sam bio protiv. Uostalom, rekao sam vam da su to bila vremena u kojima su se potirale sve naše sumnje, slabosti, strahovi i nevjerice. To je moguće doživjeti samo u ratovima", rekao je Đilas.

Izvor: Nedeljnik