Konvencije o pravima djeteta UN-a. Bosna i Hercegovina je ratifikovala ovu Konvenciju, ali za najviši standard zdravlja nerijetko okrećemo humanitarne brojeve. Manje ili više cifara na telefonu, za građanima nedostižne iznose na ime zdravlja.

Posljednji u nizu, koji je ujedinio Bosnu i Hercegovinu, kao zajednicu odraslih koji bi morali ispuniti obavezu preuzetu Konvencijom prema djeci, bio je apel za liječenje male Sofije Mićević iz Banjaluke. U oba entiteta, ključni faktor ostvarivanja prava na liječenje van granica entiteta i države je svojstvo osiguranika u zdravstvenom osiguranju, koji djeca ostvaruju po različitim osnovima.

U Republici Srpskoj, osiguranici kojima je preporučeno liječenje u inostranstvu, podnose zahtjev Fondu, uz koji prilažu medicinsku dokumentaciju, ali i predračun, po kojem, po odobrenju liječanja, biva uplaćen novac medicinskoj ustanovi u kojoj će liječenje biti obavljeno. Osnovni preduslov je (ne)mogćnost sprovođenja liječenja u domaćim zdravstvenim ustanovama.

„Osim liječenja izvan RS (FBiH i Srbija), osiguranici Fonda mogu da ostvare pravo i na finansiranje troškova liječenja u zdravstvenim ustanovama u inostranstvu (Italija, Austrija, Njemačka, Rusija…) s kojima Fond nema ugovor, ukoliko zdravstvene ustanove u Srbiji ne mogu da sprovedu liječenje, zbog čega oni i svoje pacijente šalju u inostranstvo. U ovim slučajevima Fond, kako je to regulisano i Pravilnikom, finansira do 30% ukupnih troškova liječenja, ali i više, u zavisnosti od mogućnosti Fonda, potreba drugih osiguranih lica, procjena uspješnosti liječenja i drugih kriterijuma. Tačnije, osiguranik može da ostvari pravo na liječenje u ustanovama u inostranstvu o trošku obaveznog zdravstvenog osiguranja (djelimično, a izuzetno i u cjelosti) ako su ispunjeni sljedeći uslovi: da su iscrpljene sve mogućnosti liječenja u RS i izvan RS u ustanovama sa kojima Fond ima ugovor, da je liječenje koje je preporučeno naučno dokazano i prihvaćeno u praksi, odnosno da ne predstavlja eksperimentalni oblik liječenja i da su troškovi liječenja finansijski prihvatljivi, s obzirom na ukupna sredstva utvrđena finansijskim planom Fonda i potrebe finansiranja drugih zahtjeva osiguranika“, navode u Fondu.

Sredstva za liječenje izdvajaju se iz uplaćenih doprinosa za zdravstveno osiguranje, što nadležni navode kao glavnu prepreku za finansiranje ovakvih liječenja u većem obimu. Naime, ovi doprinosi se ne uplaćuju redovno od strane svih obveznika.

„Još jednom, podsjećamo javnost da je neophodno da se u Republici Srpskoj osnuje poseban fond  koji bi upravo finansirao skupa liječenja u inostranstvu, rijetke bolesti i slično. Humanitarna akcija za malu Sofiju kao i neke prethodne su pokazale veliku potrebu za tim. Potrebe za ovim fondom su iz godine u godinu, nažalost,  sve veće,  a naša je ideja  da se fond osnuje pri nekoj od najviših institucija u RS. Takođe,  jedna od ideja, između ostalih, jeste da se novac prikuplja putem donacija, humanitarnih večeri i slično. Na taj način bi  novac koji se prikuplja putem donacija  za skupa liječenja  bio mnogo bolje kontrolisan, a  uplate  za ova liječenja u inostranstvu bi svakako bila brža i jednostavnija“, naglašavaju.

Sredstva izdvojena u toku 2016.godine za liječenje u inostranstvu dostigla su cifru od 2.220.574,52 КМ, za odobrenih 120 zahtjeva. Ove godine, planirana su sredstva od 2 miliona KM. Za liječenje Sofije Mićević u Srbiji do kraja 2016.godine izdvojeno je 110.000 KM, te u toku humanitarne akcije još 200.000 KM. Sredstva su i dalje prikupljana u trenutku kad je Sofija izgubila bitku sa bolešću.

Slično je i u Federaciji BiH. Procedura se pokreće na nešto drugačiji način, a postojeća regulativa tretira samo nekoliko grupa oboljenja kod djece.

„Pravilnikom o uvjetima i postupku upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvo, detaljno je  propisan postupak upućivanja osiguranih lica na liječenje u inostranstvo. U skladu sa odredbama Pravilnika, isti se pokreće na osnovu prijedloga kliničke zdravstvene ustanove koja se bavi liječenjem oboljenja zbog kojeg se predlaže upućivanje na liječenje u inostranstvo, za oboljenja predviđena Pravilnikom, kada su iscrpljene sve mogućnosti liječenja u Federaciji Bosne i Hercegovine. U tom smislu, osiguranici se ne mogu, sukladno odredbama Pravilnika, direktno obratiti ovom Zavodu radi liječenja u inostranstvu, nego za iste, kada su ispunjeni prethodno opisani uslovi, prijedlog podnosi klinička zdravstvena ustanova u kojoj se pacijent liječi. Ukoliko stručna komisija koja odlučuje o opravdanosti upućivanja na liječenje u inostranstvo da saglasnost za upućivanje, cjelokupni troškovi liječenja finansiraju se na teret sredstava Federalnog fonda solidarnosti. Pravilnik nije predvidio sufinansiranje troškova liječenja. Pravilnikom je predviđeno 11 oboljenja zbog kojih se osiguranici mogu uputiti na liječenje u inostranstvo. Od navedenog broja, četiri oboljenja iz Pravilnika tretiraju isključivo djecu, dok ostala, s izuzetkom jednog oboljenja koje se odnosi samo na odrasle osiguranike, tretiraju i djecu i odrasle osiguranike, a to su urođene srčane mane kod djece koje se mogu liječiti operativnim putem, oboljenja iz oblasti dječije onkologije, oboljenja kod djece izuzetno rijetkih patologija, odnosno oboljenja sa niskom incidencom (jedan na milion stanovnika), ukoliko se radi o jedinom oboljenju odnosno ukoliko bi liječenje u inostranstvu dovelo do potpunog izlječenja i osteosarkom kod djece koji se može liječiti operativnim putem“, objašnjavaju nam u  Zavodu zdravstvenog osiguranja i reosiguranja Federacije Bosne i Hercegovine.

Na teritoriji FBiH, sredstva izdvojena po ovom osnovu veća su nego u RS. Na ime troškova liječenja u 2016. godini ispostavljeno je cca. 14.000.000,00 KM, dok ukupno stvorene obaveze, za liječenje u 2016. i ranijim godinama, uključujući obaveze za koje do kraja 2016. godine nisu ispostavljeni troškovi, iznose cca. 21.000.000,00 KM. Za 70 odobrenih prijedloga u 2017. godini očekuju se troškovi u iznosu cca. 2.000.000,00 KM.

I dok igra brojki odlučuje o ishodu bez obzira na garantovano pravo, podsjećamo da nisu sva djeca obuhvaćena pravom na adekvatnu zdravstvenu zaštitu. U ovom slučaju, pravom na preživljavanje.

„U nizu naših aktivnosti ukazivali smo na to da djeca pravo na zdravstvenu zaštitu imaju ako su osiguranici nadležnih institucija. Svojstvo osiguranika stiču po različitim osnovima – preko roditelja ili redovnim pohađanjem škole, na primjer. To ostavlja djecu koja, iz različitih razloga, prvenstveno hroničnih oboljenja, ne mogu dokazati redovno pohađanje nastave – van mogućnosti ostvarivanja garantovanog prava. Pravo prema Konvenciji je bezuvjetno, što dovoljno govori o usklađenosti domaćeg zakonodavstva sa međunarodnim aktima“, objašnjava Sahiba Srna iz udruženja „Zemlja djece u BiH“ Tuzla, članica mreže „Snažniji glas za djecu“.

Ljudi koje je Sofija Mićević okupila, skupili su novac da bi djevojčica bila uopšte primljena u zdravstveni centar koji može da joj pomogne na putu do zdravlja. Taj novac, kako je najavljeno, biće preusmjeren na liječenje djece koja se i dalje bore.

Najavljeno je i osnivanje posebnog fonda za finansiranje liječenja teško oboljele djece i djece sa rijetkim bolestima, tik poslije smrti male lavice, kako su je zvali najbliži.

No i dalje ostaje pitanje koliko Sofija moramo izgubiti da spasimo sve one koji dolaze. Uz to, i da li ćemo ikad dovoljno tipki na telefonu pritisnuti da svi dobiju ono što im po svakom pravu pripada.

Autor: Ana Kotur, za mrežu „Snažniji glas za djecu“