Ne ulazeći u sadržaj i tumačenje svega onoga što piše u dvadesetak knjiga koje je do sada objavio, u uhu mi je ostala njegova želja (ili potreba) da se okupi 300 najpametnijih, najboljih i najuticajnijih Srba u "Srpski komitet 300" (koji zvuči kao nekakva regionalna ispostava čuvenog, svjetskog "Komiteta 300"). Dejan je ostavio i broj telefona (kao da povoljno prodaje "volmaks" obuću) na koji bi takvi trebali da se jave.

Dakle za njegovu družinu nije dovoljno da je čovjek pametan, jer takvih ima, kako sam kaže 300 hiljada, on maksuz hoće 300 najpametnijih, a koji su "u blizini centara moći". Ako nisam halucinirao (što nije isključeno) rekao je u fazonu, da se javi i kakva ljubavnica uticajne osobe. Dakle u spašavanju srpstva Dejan se ne bi u detalje gnjavio moralnim načelima.

Svi mi znamo i gledamo svaki dan, kako ljubavnice uticajnih osoba vrtoglavo napreduju (barem u onom smislu što većina smatra za napredak - zapošljavanje, sticanje pokretne i nepokretne imovine, postajanje "javne ličnosti" kojoj se otvaraju brojna, do nemoralnih radnji, čvrsto zamandaljena vrata) no da li je to put za spasavanje ikoga, pogotovo naroda i to onog naroda koji je pametan "ali nije blizu centara moći", naroda koji nije napredovao preko kreveta, naroda koji je prepušten stihiji poput kerova lutalica?

Dejan bi odmah gotov proizvod - i pametnog i uticajnog, za svoj "Real Madrid" srbospasonosni tim. Svako ponese po cenera i pravimo veliki roštilj, cugamo, vaćarimo one koje su došle preko kreveta i širimo moć. Gdje je tu pametan i pošten narod? Hoće li mu biti bolje ako nije dio elite?

Na piramidi moći uvijek ima moćniji, lukaviji, prepredeniji, bezobzirniji i opasniji. Dok se uspinje po njoj takav čovjek gazi i lomi, ne obazire se na nikakve principe i norme smatrajući da su došla "druga vremena", gdje "nema više poštenja", gdje je jedini zakon, zakon džungle, gdje je jedini uspjeh prišlepati se (po svaku cijenu) nekom centru moći, makar on bio na najnižem stepenu piramide i makar on doživotno, kao i svaka sekta, zarobljavao novopridošlog "moćnika".

Tu dolazimo do fundamentalne podjele na "zemaljske" i "nebeske" filozofe moći. Na one kojima je zemlja bojno polje da vrtoglavo i nezajažljivo šire sopstvenu moć i na one kojima je zemlja tek trun u nebu, neba kojim gospodari, rukovodi i kojem će na kraju svi podnijeti raučun, Neko mnogo, mnogo moćniji i od najmoćnijeg živog stvora na planeti.

Biće ipak da je moć u poštenju. Poštenje ljudsko,

iako tanko i lomljivo, ako traje bez kompromisa sa zakonima "novih vremena", (jer su nebeski zakoni jednako važeći u svim epohama) onda se širi narodom, ne ograničavajući se brojem ili "količinom" moći. I to je ono što treba propovjedati: poštenje bez kompromisa koje rađa povjerenje a koje onda rađa solidarnost i ljubav ka istini i samospoznaji i na kraju iskreno pokajanje i okretanje uma neprolaznim zakonima i vrijednostima.

Poštenja dajte a ne komitete

Preneseno sa Fejsbuk statusa Danijela Mihića uz odobrenje autora