Pustinja koju ste vidjeli na uskukalim snimcima Al Jazeere će se obnoviti uz malo sreće, ako bude snijega i kiša. Nemojte previše plakati za populacijom smuđa - to nije riba koja pripada slivu Neretve. Unesen je u Jablaničkom početkom osamdesetih, a to su uradili nesavjesni ribari. Ispalo je da je smuđ kompeticija autohtonoj i endemičnoj neretvanskoj mekousnoj pastrmci koja je potisnuta. Ipak, ribolovci su uporno nastavljali poribljavanje smuđem. Nažalost, nakon ovoga, populacija smuđa je uništena, kao i drugih riba, a kako je smuđ, pored šarana, postao praktično jedina riba u jezeru, tako će jezero, i kada se napuni, biti prazno i mrtvo. Ipak, mislim da ovdje nije u pitanju ljudski faktor - radi se o iskusnim ljudima, dobrim dispečerima koji su u stanju procijeniti situaciju i odlučiti se za manje zlo u datoj situaciji. Suša, koja je bila uzrok svega ovoga, posljedica je nečega što uporno odbijamo prihvatiti - posljedica klimatskih promjena koje suše naše područje i prave pustinju.

Znam da vas slika presušenog jezera pogađa, jer vas podsjeća na apokalipsu i bojite se da će zemlja, bogata vodom, ostati bez vode. Vaša strahovanja su opravdana, ali ovo je poseban slučaj: akumulacija Jablaničko jezero je, ne zaboravimo, djelo ljudskih ruku i vlasništvo je Elektroprivrede FBiH. Ako su ljudi koji tamo rade odlučili da se akumulacija mora isprazniti, to nije bez razloga: takve stvari se rade kako bi se spriječilo veće zlo. Prilično sam sigurna da dispečeri EP na Jablaničkom znaju svoj posao, iako mi vjerujemo da je svuda po državnim kompanijama zaposlen loš kadar. Nemojte toliko generalizovati stvar. Al Jazeera Balkans je napravila ogromnu grešku u trci za senzacionalizmom - nema izjava ljudi iz EP. Moguće je da su izjave tražene, ali nisu dobijene. Greška EP je to što nisu dali obavještenje, vodeći se socijalističkim načinom upravljanja resursima u novom vremenu kada javnost traži informacije. 

Javnost je, povedena teorijema zavjera, reagovala spontano i optužila EP za uništavanje jezera (scenario "korporacije vs. građanstvo" u kojem su korporacije uvijek zle). Međutim, zapravo malo ljudi razumije kako se upravlja jednom akumulacijom i šta dovodi do ovakvih nepopularnih odluka. 

Reagovale su i neke NVO, koje inače rade dobro svoj posao, ali ovdje su reagovale iracionalno.

Prema nekim informacijama (hvala g. Samiru Koriću na FB), lovočuvari nisu zabrinuti - riba se povukla na gornji dio akumulacije, gdje ima vode, tako da čak ni te populacije alohtonih vrsta nisu u tolikoj opasnosti. 

Al Jazeera Balkans je snimila jednog ribara-amatera u čamcu na dijelu jezera koji je presušio, napravila senzacionalističku vijest bez konsultacije sa stručnjacima i javnost se povela. 

Niko se nije previše brinuo kada je uništavano prirodno Prokoško jezero, niko se previše ne brine oko Hutovog blata, niti izvorišta oko Sarajeva (i ne samo Sarajeva). Rutinski zahvat koji se sprovodi kako ne bi došlo do većeg jada je satanizovan u našim medijima i na društvenim mrežama.

P.S. Ne bi bilo loše napraviti volontersku akciju čišćenja sad kada nema vode.

Autor: Jelena Kalinić JK 

Izvor:quantumjk.blogspot.ba