Bilo kako bilo, govora mržnje na internetu ne manjka. Svakako, to nije slučaj samo sa Bosnom i Hercegovinom, već i sa zemljama u regionu, a i generalno, problem je sa kojim se suočava i Evropska Unija, naročito u svjetlu posljednjih dešavanja u svijetu, prevashodno izbjegličke krize i porasta talasa terorizma koji se prenio i na Stari kontinent.

Prevencija govora mržnje u EU – IT kompanije i Evropska komisija zajedno protiv govora mržnje 

Krajem januara ove godine, slovenački parlament usvojio je izmjene Zakona o medijima, kojima su uređena pitanja komentara na internet portalima i društvenim mrežama. Za pojave govora mržnje na portalima i društvenim mrežama odgovorni su po slovenačkom zakonodavstvu urednici portala/medija, a kazne za širenje sadržaja koji poziva na vjersku, nacionalnu, rasnu ili neku drugu netoleranciju definisanu ustavom i zakonima, iznose od 500 do 5.000 evra.

Kodeks ponašanja (engl. Code of conduct) ozvaničen 31. maja ove godine od strane Evropske Komisije u saradnji sa Fejsbukom, Tviterom, Ju Tjubom i Majkrosoftom. Potreba za stvaranjem ovog kodeksa došla je kao posljedica uticaja izbjegličke krize na EU, kao i teroristički napadi koji su se u skorije vrijeme preselili i na evrospki kontinent. Kao što se moglo pretpostaviti, ovi događaji doveli su do povećanja netolerancije unutar Evropske unije, što se proporcionalno odrazilo i na komentare na web portalima i društvenim mrežama. Potpisivanjem kodeksa, IT kompanije su se obavezale na dodatni napor pri borbi protiv govora mržnje na internetu, internim treninzima osoblja kako bi sporne objave i eventualni govor mržnje bio odstranjen sa društvenih mreža i portala u roku od 24 sata nakon što se isti pojavi. Ovakav pristup podrazumijeva i saradnju sa civilnim društvom, kao značajnim partnerom pri ukazivanju sporne sadržaje nastale na internetu. Promocija narativa suprotnih govoru mržnje prema Kodeksu, biće jedan od zajedničkih ciljeva Evropske komisije i obavezanih pomenutih IT kompanija, kao i podrška edukativnim programima koji bi osnaživali kritičko mišljenje. Treba napomenuti i to da je krajem 2015. godine osnovan EU Internet Forum, kao jedno od institucionalnih rješenja Evropske unije, koji je okupio vlade zemalja članica, EUROPOL, predstavnike vodećih IT kompanija, EU koordinatora za anti-terorizam i Evropski Parlament,  kako bi se kvalitetnije izborili sa pro-terorističkim sadržajima, kao i govorom mržnje na internetu. 

U Kodeksu ponašanja navodi se da: „Dok je efektivna sprovedba odredbi kriminaliziranja govora mržnje zavisna o glomaznom sistemu primjene sankcija iz krivičnog zakona protiv individua koje potenciraju i služe se govorom mržnje, ovaj posao mora biti komplementaran sa akcijama koje će osigurati da se na govor mržnje na internetu ekspeditivno reaguje – od strane online posrednika (uredništva web portala) i društvenih platformi (mreža), po prijemu validnih notifikacija, u prikladnom vremenskom okviru. Da bi se smatralo validnim, u ovom smislu, obavještenje treba biti dovoljno precizno i adevatno objašnjeno.”

 Bosanskohercegovačko iskustvo

O temi govora mržnje na interentu, te prevencije istog, razgovarali smo sa Zlatanom Musićem iz misije OEBS-a u Bosni i Hercegovini i Ljiljanom Zurovac iz vijeća za štampu BiH.

„Internet je postao jedan od najznačajnih komunikacijskih kanala na svijetu. Brzina kojom se razvija današnja tehnologija omogućila je veći i brži protok informacija, kao i pojavu govora mržnje i ilegalnog sadržaja na internetu. Takođe, to je pogodno sredstvo za širenje mržnje jer se uz malo truda može vrlo lako i brzo doprijeti do velikog broja ljudi. Ipak, svaki aktivni korisnik interneta treba da bude svjestan svoje odgovornosti za sadržaje koje objavljuje. Širenje mržnje i netrpeljivosti u offline i online prostoru ima iste posljedice. Takvim ponašanjem ugrožavamo sigurnost i ne doprinosimo konstruktivnom dijalogu i pomirenju”, istakao je Musić.

 On je dodao i to da je potrebno napraviti jasnu granicu između govora mržnje i kritičkog govora obzirom da se govor mržnje često zloupotrebljava kako bi se ograničila sloboda izražavanja. Govor mržnje treba razgraničiti i od drugih srodnih koncepata, kao što su krivična djela učinjena iz mržnje, kleveta, pozivanje na terorizam i nasilni ekstremizam. 

„Predstavnički dom Parlamentarne skupštine BiH je u maju ove godine donio Deklaraciju o osudi govora mržnje. Narodna skupština Republike Srpske je pokrenula sličnu inicijativu. To je vrlo dobar način da se na deklarativnom nivou vlast jasno odredi po ovom pitanju. Međutim, potrebno je da se preduzmu i konkretne aktivnosti na jasnom definiranju, prevenciji i sankcionisanju govora mržnje.   Na ovom planu, Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini sarađuje sa velikim brojem organizacija koje u svom fokusu imaju rad sa medijima i novinarima u BiH. Svi zajedno radimo na edukaciji novinara o odgovornom medijskom izvještavanju prvenstveno o nasilnom ekstremizmu koji vodi ka radikalizaciji mladih ljudi i terorizmu” kazao je Musić.

OSCE u saradnji s koalicijama za borbu protiv mržnje, poznatijih kao Supergrađani/Supergrađanke i s timom za društvene medije kojeg čine mladi aktivisti (formiran uz podršku OSCE 2015. godine) radi na promociji korištenja društvenih medija radi širenja pozitivnih i nediskriminatornih poruka. Akcenat je stavljen na širenje autentičnih alternativnih poruka putem interneta, koje poništavaju uticaj nasilnih ekstremističkih poruka i poruka mržnje, te koje imaju za cilj da promovišu pozitivne priče o društvenim vrijednostima i toleranciji. 

Kada je u pitanju borba protiv ove društvene anomalije, on je istakao da je korištenje online alata za prijavu neprimjerenog sadržaja jedan od najefikasnijih načina borbe protiv govora mržnje na internetu. „Pored toga, mislim da bi bilo korisno uraditi sveobuhvatnu procjenu učestalosti i vrste sadržaja koji se može smatrati govorom mržnje i na osnovu tih podataka razviti mjere za uspješnu prevenciju i sankcionisanje.”

Izvršna direktorica Vijeća za štampu Ljiljana Zurovac ističe da se u Bosni i Hercegovini sloboda govora i sloboda koju pruža internet uzimaju ''zdravo za gotovo'', te da se često zloupotrebljavaju, što rezultira značajnim prisustvom govora mržnje na web-u.

„To se naročito očituje u prostoru datom posjetiteljima web portala za davanje komentara i mišljenja o određenim temama. Veoma je važno štititi i zadržati slobodu komentiranja, slobodu diskusije i debate, ali to mora da bude u skladu sa opšteprihvaćenim društvenim standardima pristojnosti u komuniciranju. To, pored ostaloga, znači i bez kršenja granica slobode govora ugrožavanjem slobode drugoga i drugačijega” istakla je ona.

Ona dodaje da se na prevenciji govora mržnje na internetu uradilo dosta, ali i da izostaju adekvatne sankcije. „Na žalost, našem svijetu je još uvijek kazna a ne edukacija puno efektnija metoda spoznaje. S druge strane, drastično izostaje reakcija nadležnih institucija za sprovođenje zakona. Ako mi neprestano govorimo, pišemo, poručujemo građanima da je govor mržnje krivično djelo, da nije sloboda govora i da je širenje govora mržnje kažnjivo po svim krivičnim zakonima u BiH, a niko zbog toga nije kažnjen, onda je sve što mi govorimo uzalud” naglasila je Zurovac. Adekvatno procesuiranje i sankcionisanje govora mržnje u cilju zaštite slobode govora i slobode interneta je neophodno, te predstavlja i najefikasniji mogući način u borbi protiv govora mržnje na internetu, mišljenja su u Vijeću za štampu BiH. Oni ne kriju da ni zakonodavna ni izvršna vlast u BiH ili ne prepoznaje, ili namjerno zapostavlja pomenuti problem, te tako izostaje primjena Krivičnog zakona na slučajeve na koje bi morala da se primijeni, što svim građanima svakako otežava život u ovoj zemlji, pa čak i onima koji su kreatori poruka koje sadrže govor mržnje.

Odgovornost urednika i redakcija

Iz Vijeća za štampu ističu da je odgovornost urednika na online platformama velika. Vijeće za štampu u BiH donijelo je odluku da odgovornost urednika ne postoji kod komentara koji u sebi sadrže govor mržnje u trenutku kada je isti postavljen, ali da su nakon objavljivanja komentara sa ovakvim sadržajem odgovorni za iste, te da su dužni da ih uklone. Ukoliko to ne učine – postaju podjednako odgovorni za navedeni sadržaj, kao za bilo koji novinarski sadržaj portala.   

„Na žalost, malo njih prihvata tu odgovornost. Urednici su dužni ukloniti svaki huškački i diskriminacijski sadržaj sa svoga portala. Izlika da to nije urednički sadržaj, da nije novinarski tekst, već postavka nekog anonimnog čitatelja, nije nikakvo opravdanje. Prostor na portalu izdvojen za komentare posjetitelja je dio toga portala i cjelina je sa uredničkim sadržajem koja odslikava cijeli portal. Šta vrijedi dobar novinarski članak ako urednik dozvoli da se ispod njega ređaju uskličnici - zakolji! ubij! spali! uništi! siluj! itd. Na žalost, ni to nije dovoljno za neke od njih, koji iznose različita opravdanja zašto na svojim portalima zadržavaju govor mržnje. U takvim slučajevima prijava policiji i tužilaštvu je neophodna, a u nastavku je neophodna i njihova konačna reakcija prema huškačima” zaključila je Ljiljana Zurovac.

Ostaje nam da zaključimo da se po pitanju prevencije govora mržnje uopšteno, pa i na internetu, kao pogodnom ''tlu'' za širenje istog, prevashodno treba obratiti pažnja na obrazovni/edukativni aspekt građana, kroz formalnu i neformalnu edukaciju, te dosljednim sprovođenjem krivičnog zakona u cilju zaštite onoga što uistinu smatramo slobodom govora i građanskim slobodama. Drugim riječima, aktualizacijom pravne države, o kojoj je u Bosni i Hercegovini često bilo riječi, i često na istoj i ostalo.

*Vijeće za štampu je savjetodavno medijacijsko tijelo i ono ne izriče kazne. Kazne može izreći sud, nakon podizanja optužnice po nekom od krivičnih zakona u BiH.   

Autori: G.D. i S.B.