Imamo statističku sreću što je u pitanju radikalno pravoslavno selo. Govorim vam o selu gdje “balinska” noga nije kročila duže od tri puna sata, koliko je potrebno da se izvaže i proda ovan za Bajram a kapele i crkve bedemizuju čvrstu vjeru koju ni višedecenijski komunizam nije uspio rasturiti.

Govorim vam o selu u kojem Jehovini svjedoci nemaju šansu.

Provesti čitav dan sa njima, pričajući o svemu i svačemu a da pri tom NIJEDNOM nije pomenut referendum, jeste iznenađujuće otkriće. Tim seljanima, koji su još uvijek najveći glasački kolač, to prosto nije važno. To je sasvim sigurno. Niko ništa. Ni riječi. To mi je bilo otkriće.

Loša vijest je što će vjerovatno većina njih izaći na referendum i zaokružiti da, jer osjećaju da im je identitet napadnut (dakle, pravoslavlje jednako srpstvo, to se podrazumijeva) i zbog niskih analitičkih sposobnosti i nemogućnosti da u potpunosti razumiju političku podvalu, ovo selo će nas betonirati. Kao i sva druga. Oni ne razumiju, iako osjećaju. Osjećaju prevaru, ali ne mogu da je uhvate za glavu i rep, prepuštajući se automatskim procesima kao što je odlazak pred glasačku kutiju i oslobađanje od straha da time nisu iznevjerili ono za šta oni misle da vrijedi čekati i boriti se.

Deveti januar još uvijek nije ušao u pore društva kao važan datum (za razliku od Republike Srpske kao teritorijalnog identiteta), iako se SNSD svojski potrudio posljednih godina da mu da značaja i kad dobije vrijednost, da ga oligarhijski otme - model koji više od deceniju jako dobro funkcioniše. Deveti januar prošle godine u Tesliću je na moje zaprepaštenje izgledao kao i svaki drugi dan. Čak su i kiosci radili. Ipak sam došao iz najvećeg grada u kojem je sve bilo zatvoreno, ali izgleda da poluge inspekcije rada u Tesliću nisu u korelaciji sa Zakonom o praznicima Republike Srpske.

Pitam se, ko može postaviti uslov da li i kako da se nešto slavi ili obilježava? Pomenutom pravoslavnom selu ni Titovi doušnici i žandari nisu uspjeli skinuti krst za pedeset godina represije! Kada komunistički Beograd to nije uspio, kakve šanse ima multimuslimansko obakireno Sarajevo?

Nikakve.

Jebe se Sarajevu za deveti januar a suštinski se jebe  i Srbima/kinjama za deveti januar. Taj datum i teritorijalna odrednica nisu se uspjeli stopiti u nacionalnu strast iako je SNSD računao na to da će zajašiti vjerski datum i time potpuno obrlatiti nas sa njive. Čak se i na krsnim slavama za Svetog Stefana, rezervisano pominje Dan Republike. Pominje se, istina je. Ali, nije to to. Nešto tu ne štima a dvadeset godina je ipak dug period za razvijanje klice. Deveti januar je klica koja je izrasla ali se nije uspjela razgranati. Kada ste čuli na ulicama da jedni drugima čestitaju: „E, sretan ti Dan Republike“ i da se tri puta izljubite. Ovdje ne ubrajamo partijske sljedbenike, njima to zna pasti na pamet.

Sada, ta klica pokušava da se zalije, veže silkom i natjera da izraste. I ona raste. Ali, kakve vajde imamo od biljke koja neće donijeti plodove? Trebaju nam plodovi, treba preživjeti. To svi znaju, ali se boje ne zaliti saksiju jer sve okolo liči na pustinju i srpsko društvo u BiH se nalazi pred još jednom fatamorganom prema kojoj će blesavo krenuti, držeći napuklu saksiju, izlažući je ubitačnom suncu.

Strah naroda da će izgubiti sebe i da se po tom pitanju izjasni na referendumu, jeste nova predizborna kampanja SNSD-a. Odjednom, svi govore o referendumu, niko ne govori o izborima! To je fenomenalan model, ko se toga sjetio? Možda ambasada SAD-a jer svojim rušilačkim izjavama, samo pomaže aktuelnoj vlasti. Počinjem sumnjati da se snošaj SNSD-a i ambasade SAD-a iza zatvorenih vrata nikada nije svršio. Da je oduvijek tu. Ali to je samo sumnja čovjeka sa njive. Možda u svemu (ne)svjesno pomaže opozicija koja se prije par mjeseci preplašila isprovocirane političke situacije u kojoj je teoretski morala da bira srpstvo ili propast da bi izabrala oboje, jer jedno bez drugog svakako nije moglo u datim okolnostima. Jedina sreća u predstojećim izborima je to što nećemo puno izgubiti pobjedom sadašnje vlasti.

Ovi izbori su vrlo jeftini za SNSD. Pazite: odustajemo od predizborne kampanje zbog referenduma! Sjajno, odjednom se dobija besplatan medijski prostor za promociju. Koji medij nije objavio odluku Suda, reakciju vlasti, tačnije vlastodršca? Svi su objavili, niko nije platio i mirna Bosna.

Politička partija ili sad već partije, koje organizuju referendum nekoliko dana prije izbora, deklarativno najvažnijeg dana u određivanju političkog kursa jednog društva, jesu uzurpatori slobode političkog izbora.

Volio bih da ljudi i žene sa njive ne izađu na referendum i time ga učine nevalidnim. Neizlazak na referendum nije izdaja niti samoubistvo identiteta. Niste ništa zaokružili. Niste se htjeli izjasniti jer ste toliko iskusni da posložite prioritete. Imate pravo da zastanete, tražite vrijeme za promišljanje, svakako to radite i u sopstvenoj kući. Ako vam je toliko stalo do devetog januara, sakupite potpise poslije izbora, organizujte referendum i kažite šta mislite. Prvo izaberite njivu pa onda počnite kopati. Ova situacija, u kojoj kopamo po usahloj zemlji za koju nam neko kaže da će biti rodna, nas samo egzistencijalno iscrpljuje.

Volio bih, ali se bojim…

Ima jedna stvar oko koje se ne bojim i nemam dileme.

To je ubjeđenje  da će kiosci itekako raditi za deveti januar, sa referendumom i bez.

O da, radićete.

Ove godine ste radili za Vaskrs i Božić.

Vaistinu.

 Izvor: svastojed.tumblr.com