U realnosti, taj odlazak na more češće iza sebe ima veliko cimanje sa glavama i kešom, nekad i kredit. Ali, ne onaj kredit koji skrckaš sa zadovoljstvom pa poslije u slatkim mukama prepričavaš kako je to bilo suludo ali i  dobro. Bilo je do jaja, ko ga jebe! 

Njihovim kreditom se kupuje gorak i besmislen  kratkoročni ugled.

No, ovo nije priča o moru jer Milan i Jelena, kao što napisah, neće plivati. Oni su zarobljenici svadbenih povorki. Ove godine ih imaju ravno šest. To im je dobro opravdanje, ostali mladi parovi ih razumiju. Potajno nariču za vremenom i novcem koji moraju utrošiti u ofucanoj motelčini u predgrađu, vlasništvu nekog lokalnog kabadahije/krimosa.

Sad je svakako kasno. Milan i Jelena su imali svadbu od 500 gostiju. Sada dolazi vrijeme povrata. Danak u svadbama.

Dosadno višesatno sjedenje u kockastom vrelom prostoru na stolicama sa prljavim mašnama:D

Loša kupus salata.

Usiljen osmijeh na istuširanim fotografijama.

Herpes od mlade koja ga besomučno širi u ekspresnom slatkom haraču.

Kolo. Pa još jedno. Znoj lipti, opuštene stare sise drndaju. Većina sjedi.

Kad će 11 sati, misliš li da će brzo krenuti po pare?

Nije valjda da su zvali trubače, to je tako bezveze.

Ili – e bili trubači, super bilo.

Ko će voziti auto?

Gdje ćemo ostaviti djecu?

Jel l’ moramo baš ići i u crkvu i u opštinu? Misliš da smo toliko bliski?

Zamisli, pitao ga da bude kum, a dva puta kafu popili!

Onda ga poslije pitao da mu bude žirant. Ovaj u šoku.

Kuma nema baš neku dobru drugaricu. Kume često nemaju drugarice a kumovi se znaju odvajkada.

Prazne koverte. Spisak imena sa tačnim iznosom novca kako bi se izvršio fer povrat. Nedoumica oko nepotpisanih koverti.

Valja to, jedni drugima pomažu. Ja tebi svadbu, ti meni isto.

Oni koji nisu prošli to, ne razumiju. Šta ti znaš?

Veliko pitanje je da li bi Milan i Jelena uživali na moru, tako da…

Izvor: svastojed.tumblr.com