"Jezik bošnjačkog naroda“ je neutralna odredba koja ne određuje naziv jezika, već sadrži ustavno pravo konstitutivnog bošnjačkog naroda da, kao i svi konstitutivni narodi i ostali koji se tako ne izjašnjavaju, jezik kojim govore nazovu imenom kojim žele, što je u skladu s Ustavom BiH i svako suprotno postupanje u praksi vodilo bi kršenju Ustava BiH, ali i Ustava RS.

Podnosilac zahtjeva, između ostalog, naveo je da smatra da osporene odredbe Izbornog zakona nisu u skladu s Ustavom BiH u vezi s pojedinim odredbama Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju, odredbama Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, a koje čine sastavni dio Ustava Bosne i Hercegovine.

Vanredni profesor međunarodnog prava na Pravnom fakultetu u Banjaluci Ljiljana Mijović smatra da se sve odluke sudova moraju poštovati, ali da se u ovom slučaju radi o imenu jezika koji ne pripada konstitutivnom narodu, te da u skladu sa sadašnjim ustavom BiH i RS, nema mjesta nazivu “bosanski jezik”. 

“Ocjenu o odluci Suda je neprimjereno davati jer je neizvršavanje odluka Ustavnog suda krivično kažnjivo. Međutim, kada je riječ o terminu “bosanski jezik”, sam termin bosanski je odrednica za državu, a ne za narod i to je ono što treba vezivati za odluku Suda. Pretpostavka za promjenu naziva je nešto što je u domenu izmjena ustavnih kategorija te se u skladu s tim treba i posmatrati”, rekla je Mijovićka. 

Autor: Stefan Blagić, Anadolija