– Iako suprug pristojno zarađuje i živimo u svom stanu, nije nam lako izaći na kraj sa troje djece. Od suprugove plate platimo kredit, režije, kupimo higijenske potrepštine i nešto namirnica. Na to nam ode 80 odsto primanja – kaže Banjalučanka Daliborka Filipović (35).

Za veće izdatke, poput registracije automobila, Filipovići štede cijele godine, udžbenike za djecu kupuju ili na rate ili polovne.

Odlazak kod roditelja na selo obavezan je vikendom; donose povrće, jaja, meso i sir i tako uštede oko 50 KM. Mogu računati i na pomoć rođaka iz inostranstva. O putovanjima, izlascima, obnavljanju odjeće i obuće, ova porodica ni ne razmišlja.

– Da bismo živjeli dostojanstveno i normalno, trebalo bi da imamo primanja veća od 2.000 maraka, što je za većinu radnika misaona imenica – navodi ova Banjalučanka.

Da većina banjalučkih porodica ima problema sa prilivom novca u kućni budžet, slaže se i Dragovan Petrović, sekretar Pokreta potrošača.

– Svaka porodica je specifična za sebe i samo oni znaju na koji način prevazilaze finansijske probleme. Zavisno od sektora, za normalan život jedne četvoročlane porodice potrebno je od dvije do tri prosječne plate – navodi Petrović.

Prema podacima Zavoda za statistiku, prosječna plata u najvećem gradu Srpske prošle godine bila je 964 KM i veća je za 8 maraka u odnosu na godinu ranije. Taj prosjek povećava veliki broj zaposlenih u javnom sektoru, dok većina u privredi radi za manje od 500 maraka. Najmanje zarađuju zaposleni na crno, čiji prihod ne ulazi u prosjek.

– S druge strane, prosjek podiže veliki broj zaposlenih u staklenom zdanju zvanom Vlada RS. Kada bi isključili 10.000 ljudi koji su na budžetu i dobro plaćeni, prosječna plata u Banjaluci bi bila skoro duplo manja, između 500 i 600 maraka – smatra Pavlović.

Euroblic