Vijesti
Bačeno, vraćeno, greška i zabuna
Ukratko bi se moglo opisati i kao stanje u BiH, ali ovo su riječi koje najkraće opisuju tok dešavanja vezanih za slučaj bacanja cvijeća u Dobrovoljačkoj ulici.
Vjerovatno jedna od poslednjih osoba u čijoj bi koži bio, a još manje mislio i pisao o stvarima i događajima kao On, Srđan Puhalo. Obećao je objaviti blog, ukoliko napišem koju rečenicu o današnjem, recimo, incidentu. Kako reče "da mu olakšam", samo ne znam kako ćemo za dnevnice, ali to je već između nas problem.
Moguće je (doduše vrlo su male šanse za to) da je radnik komunalnog preduzeća zabunom bacio cvijeće u obližnji kontejner,. Moguće je, ako je Sarajevo Pariz, a radnik na privremenom radu u Sarajevu, pa ga tamošnja dešavanja baš i ne interesuju. Moguće je i da ga gomila ljudi i obezbjeđenja nisu naveli na razmišljanje da je sve to upravo zbog tog cvijeća. Moguće je...
Moguće je i to da je neko namjerno bacio cvijeće, smatrajući da je to sraman čin i uvreda za Sarajevo, da se "tamo nekim" vojnicima odaje počast zato što su kukavički ubijeni. Da su ta ubijanja iz zasjede zapravo herojski čin. Moguće je...
Ovo drugo je vjerovatno bliže pravoj istini, ali "objektivni" mediji nisu uzimali u obzir i ovu mogućnost. Kao što je i nesuđeni autor bloga o "cvijeću iz kontejnera" na ovo ostao gluv, a na stvari mnogo "manje važnosti" (stvarima i dešavanjima u kojima nije bilo riječi o ljudskim žrtvama) pisao epove i šaljive tekstove, pokušavajući kroz ironiju i satiru da pridobije publiku manjeg BH entiteta. Na nas iz Republike Srpske izgleda odavno ne računa, a ni mi na njega.
Nesuđeni pisac bloga o mučkom ubijanju sedmoro nedužnih ljudi (kojima je garantovana bezbjednost), koji su se povlačili iz Sarajeva pa kukavični presretnuti i poubijani, nisu dovoljan razlog za aktivaciju moždanih ćelija g. Puhala. Dovoljan je tvit.
Pošto se trudite djecu vaspitati da budu dobri i pošteni ljudi, slobodno maloj Milici objasnite da je bacanje cvijeća (bilo čega što ukazuje na nedužno stradanje, nedužnih ljudi) najgnusniji potez i nezapamćen cinizam, pogotovo neposredno posle ceremonijala posvećenog tim stradalnicima. Pomenite i to da njezin otac nije napisao više od 62 znaka, uključujući i znakove interpunkcije, u formi pitanja o tome, a pisao je nadaleko i naširoko o svemu i svačemu. Ovi vojnici nisu valjda doboljno aktuelni, šta već. Da ne pomislim poželjni....
Nisam neki pisac, tako da mi oprostite ukoliko sam Vas morio i napisao neku neistinu. Ovo je moj lični stav o pristrasnosti i duplim aršinima (ne)objektivnog kritičara svega i svačega g. Srđana Puhala.
Lijep pozdrav iz Doboja!
Bogdan Jović
P.S.
Ukoliko dobijem prostor, želio bih iskoristiti priliku i pozvati vas sve da uzmete učešća u akciji spašavanja jednog života. Mnoge smo do sada ubili do dva-tri puta, ajde bar jedan da pokušamo spasiti ( slika ide u prilogu).