Najzastupljenija biljna vrsta u Republici Srpskoj jeste kukuruz, koji je zasijan na više od 140.000 hektara, što je prosjek posljednjih 15 godina, a gotovo da je zaboravljeno u kojoj je godini bilo povoljno vrijeme za sjetvu kao što je ove godine. Šef Zavoda za kukuruz u Poljoprivrednom institutu Slavko Radanović ističe za Srnu da je do sada više od 90 odsto planiranih površina zasijano kukuruzom, te očekuje da većina usjeva nikne.

On navodi da zbog ekstremno loše prošle godine Institut nije mogao da proizvede dovoljne količine veoma traženog hibrida "BL 43", koga odlikuje visok potencijal rodnosti i odlično podnošenje suše, te široka adaptilnost i stabilnost prinosa, otpornost na poleganje i lom stabla i tolerantnost prema važnijim uzročnicima bolesti lista i klipa. Napominjući da su cijene repromaterijala ostale na prošlogodišnjem nivou, Radanović naglašava da je za repromaterijal potrebno 1.000 KM po hektaru.

Prema njegovim riječima, za dobar rod neophodna je dobra priprema zemljišta i sjetva, pravilno đubrenje i zaštita usjeva od korova. "Jedina moguća opasnost jeste značajniji pad temperature, što bi moglo usporiti nicanje, ali to ne očekujemo", ističe Radanović. Zadovoljavajuća situacija je i na usjevima pšenice, tritikala i raži, na kojima je primijenjena potrebna tehnologija, a šef Zavoda za strna žita Dragan Mandić preporučuje tretman protiv korova u planinskim dijelovima gdje je vegetacija kasnija.

"Ječam i pšenica su u početku klasanja, što je dobro i uobičajeno za ovo doba godine", ocjenjuje Mandić i ukazuje na važnost tretmana protiv bolesti, posebno žitnog balca, koji za dan-dva može napraviti ogromnu štetu, a zaustavlja se jednostavno sa insekticidima koji se koriste i za krompirovu zlaticu.

On naglašava da je tretmanom protiv bolesti koje se javljaju na pšenici i ječmu moguće povećati prinos i do 20 odsto i navodi da se u Srpskoj sije oko 60.000 hektara strnih žita, od čega je oko 41.000 hektara pod pšenicom, a ostalo čine ječam, tritikale, raž i zob. Najveći troškovi u proizvodnji strnih žita odnose se na nabavku sjemena, đubriva, goriva i zaštitna sredstva i iznose do 700 KM, u zavisnosti od vrste. Ovogodišnje proljeće u odnosu na posljednjih sedam godina karakteriše najveće cvjetanje voćki, iako je vegetacija krenula ranije, čak 20 dana u odnosu na prosjek, navodi za Srnu šef Zavoda za voćarstvo i vinogradarstvo Nada Zavišić.

"Izbjegnuti su mrazevi i voćke su sve faze cvjetanja prošle u normalnim temperaturnim uslovima bez velikih padavina, a bili su i povoljni uslovi za oplodnju", objašnjava Zavišićeva. Ona napiminje da je sada najvažnija aktivnost u hemijskom tretmanu zaštite od štetočina i korova u voćnjacima, a potrebno je izvršiti tretman protiv šljivine osice koja može nanijeti veliku štetu, kao i protiv kruškine buve. "Bolest monilija javlja se kada su visoke temperature i velika vlaga. Ova bolest može izazvati probleme i na mladim plodovima i na grančicama, ali se zaštitnim sredstvima to može spriječiti", navodi Zavišićeva. Procjenjuje se da je u Republici Srpskoj oko sedam hiljada hektara pod voćem, ali Zavišićeva smatra da statistički podaci nisu u skladu sa situacijom na terenu.

Voćari u Srpskoj najviše sade jabuku i šljivu, dok je kruška manje zastupljena, iako je ovo podučje veoma pogodno za proizvodnju ove voćne vrste. "Kajsija, trešnja i višnja nisu mnogo zastupljene, iako imamo prostora za to. Posljednje tri godine je ekspanzija u zasadima maline i jezgrastog voća - lješnika i oraha. Stala je ekspanzija sadnje aronije", navodi Zavišićeva. Ona nije mogla da kaže šta je dugoročno isplativo proizvoditi pošto to zavisi od tržišta, ali je savjetovala da se poštuju klimatski uslovi ovog područja

Izvor: Nezavisne