Dok sam bio na novinarskom zadatku, u radnom vremenu, 28. marta, moj automobil pratilo je drugo vozilo krećući se tik iza mene. U žargonu mangupi to kažu: „vozio mi na karambolki". Kad sam se zaustavio na opštinskom parkingu, ispred objekta gdje sam zaposlen, iz automobila iza mene „izletio" je Dragan Janković – Beli. Ustremio se ka meni, unio mi se u lice, i otpočeo je da mi prijeti. Beli je opasan čovjek; opasan i naoružan. Bilder, poznavalac borilačkih vještina, vičan upotrebi vatrenog oružja, lokalni šerif i kabadahija, koga se plaši cijela regija. Koga on samo mrko i pogleda teško se njemu. Izgubio je miran san. A mene nije samo pogledao, nego mi se unio u lice, zakrvavljenih očiju i drhteći od bijesa, dok mu se donja vilica vidno tresla, spreman da me udari, zarežao je na mene: „Šta ti pišeš o meni po internetu, da sam predratni kriminalac, ratni dezerter, poslijeratni..." sve tako nešto.

Nastavio je: „Poltronu jedan Tomov, samo li me još ikad „uzmeš u usta" imaćeš ozbiljnih problema sa mnom" čas je podvikivao, čas režao na mene. Uzalud sam pokušavao objasniti da ne znam o čemu priča, da nikad nisam pisao o njemu, da je istina samo to da jesam fotografisao njegove poslovne objekte... nije me slušao. Nije me ni udario, jer sam se, svjestan situacije u kojoj se nalazim, trudio da ga ničim ne izazovem. Pitao sam ga da li on to meni prijeti. Odgovorio je da mi ne prijeti, nego da me „upozorava da ću imati ozbiljnih problema sa njim „uzmem li ga u usta" još ikad"!

Ušao je u automobil i udaljio se od mene stilom vožnje iz američkih filmova. Nije on vozio nego neki dečkić, balavac, skoro golobrad, neki od njegovih rogatičkih fanova koji se pale na akcione filmove, i kojima je on uzor najvišeg ranga.

Sve to dogodilo se na javnom mjestu, malo prije podneva, radnoga dana, dok sam bio na radnom-novinarskom zadatku. Događaj su zabilježile i sigurnosne kamere sa Opštine Rogatica, a posmatrali su i zaposleni u Šalter sali.

Šta da se radi?

Hiljadu pitanja u glavi!? Zašto mi je prijetio čovjek zbog mog pisanja da ga „ne uzimam u usta" iako ja nikad i ništa o njemu nisam napisao? I to kakav čovjek! Mnogo opasan! Jesam napravio par fotografija njegovih poslovnih objekata. U jednom navratu napravio sam fotografiju radnje oblijepljene predizbornim posterima Milorada Jagodića; objavljena je negdje na internetu, u kontekstu nepoštovanja međustranačkog dogovora o plakatiranju isključivo na za to određenim mjestima.

Drugi njegov objekat fotografisao sam nekad oko Dana Republike, jer su se na njemu nalazile zajedno: zastava Republike Srpske, crna zastava Ravnogorskog pokreta, i crvena zastava SNSD-a. Objavio je nigdje nisam. Čitao sam i ja tekst u „Avazu" o tome, još neko je ovo fotografisao, rekao bih iz automobila u pokretu, a „Avaz" objavio.

Ali.. šta ja imam s tim? Nemam ništa!

Dakle: šta da se radi, razmišljao sam puna 24 časa; noć i dan. Odlučio sam da je ljudski sačekati. Svi griješimo. Čekao sam da mi dođe, ili da me nazove telefonom, taj preopasni čovjek, koji slučajno nosi isto prezime kao i ja, i kaže nešto kao: „Izvini, druže, preletio sam, kucnuo mi damar, došla mi žuta minuta, upalila mi se crvena lampica..." da mi pruži ruku i da sve zaboravimo. Oprostio bih i zaboravio.

Kao najrazumnije rješenje izabrao sam da podnesem prijavu zbog prijetnji nadležnim organima – PS Rogatica, i da sa prijetnjom upoznam sve one koji podržavaju slobodu medija i štite novinare: Liniju za pomoć novinarima, OSCE, Tranasparensi, Helsinški komitet za ljudska prava, Obudsmena, Akaunt... i još neke. Pojedini od njih već su pokrenuli postupke o zaštiti novinara. Da – novinara!

Jer sa Draganom Jankovićem belim privatno nisam imao nikad ni najmanju razmiricu. Čak se i veoma površno poznajemo. On nije prijetio Zoranu Jankovići, nego – novinaru; prijetio mi je zbog mojih tekstova u kojima njega nikad nisam pominjao. Pa zašto onda!?

Zato što sam pisao o Miloradu Jagodiću

Istina je da sam objavio (možda i na) desetine tekstova u kojima sam pisao o nezakonitim radnjama Milorada Jagodića, poslanika SNSD-a u NS Republike Srpske iz Rogatice, nezakonitog direktora-menadžera Š.G. „Sjemeć" Rogatica, i (valjda) zakonitog šefa rogatičkog SNSD-a. Jagodić je finansijski i politički veoma uticajan čova, a „ne gadi" se bilo čega u ostvarivanju svojih ciljeva.

Pisao sam o tome kako je on autor kriminalne privatizacije „Agrokombinata", pandana „Akrokomercu", gdje je rasprodat veliki broj izuzetno vrijednih poslovnih objekata po Sarajevu a da taj novac nije ušao u blagajnu preduzeća, niti se zna šta je sa njim bilo; da se tamo gdje su oboje supružnika bili zaposleni u „Agrokombinatu" njima duguje i po 50 plata. Pisao sam i da je Jagodiću jedina kazna za sve što je uradio kao direktor „Agrokombinata" bilo unapređenje na mjesto direktora Š.G. „Sjemeć". Da je ovo preduzeće pretvorio u kasicu-prasicu rogatičkog SNSD-a i svoju ličnu, iz koje finansira jednu po jednu predizbornu kampanju. Itd.

Zato da ne bih i dalje pisao o Miloradu Jagodiću

Malo je ljudi koji znaju pravi razlog zbog čega Milorad Jagodić, iz udobne fotelje narodnog poslanika, želi da se na izborima 2016. godine, po svaku cijenu uključujući i moju bezbjednost, dočepa načelničke fotelje. Meni nije bilo teško odgonetnuti „zaštom ti zašto".

A sada, kad više nemam šta da izgubim, mogu to podijeliti i za vama. Odgovor je: Nedostaju mu tapije na veliki dio imovine koju je opljačkao kroz „Agrokombinat". Nije ih uspio obezbijediti sa funkcije narodnog poslanika, procijenio je da „posao" zapinje u Rogatici, i da bi ga lakše završio sa pozicije načelnika. Radi se o 1.000 hektara najbolje obradive zemlje u Rogatici, koju godinama pokušava uknjižiti na „Agrokombinat", a zatim i na sebe i na svoje kompanjone. Iako i ptice na grani znaju da poljoprivredno zemljište nije i ne može biti predmet privatizacije.

U igri je i nekoliko izuzetno vrijednih zadružnih domova, objekata koje su ličnim dobrovoljnim radom i samodoprinosima gradili mještani ruralnih mjesnih zajednica u Seljanima, Gučevu, Kukavicama,... Radi se o višenamjenskim objektima izuzetno velikih površina i vrijednosti, koji imaju poslovne prostore, stanove, kancelarije, ugostiteljske sadržaje, prodajne prostore, sale za narodne zborove... sve što je potrebno za život jedne mjesne zajednice. Sada je sve to Milorad Jagodić naumio je da prigrabi sebi. A pošto znam i kako je to naumio, a on zna da sam dovoljno lud da to i objavim, predstavljam mu pravu opasnost za realizaciju ovog „bizMisa".

Kompletnu prljavu rabotu planirao je realizovati putem Komisije za izlaganje na uvid podataka o nepokretnostima Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove. Radi se o velikom projektu koji finansira neko od međunarodnih faktora. Zamišljen je tako se, poslije rata, narodu besplatno srede imovinsko-zemljišne knjige, da se konačno zna šta je čije, jer u toj oblasti vlada pravi haos, u kome najbolje plivaju najveći lopovi. Opština Rogatica uložila je desetak hiljada KM i opremila kancelarije u bivšem „Roteksu" gdje su ljudi mogli na miru završiti ovaj važan narodni posao. Međutim, Milorad Jagodić ima neke sasvim druge planove.

Komisiju je preveo kod sebe, u „Sjemeć", da bi mu završili ono šta je naumio. Iz Komisije je protjerao sve koji nisu članovi SNSD-a, a i da to nije uradio svako u Rogatici zna da onaj ko nije u SNSD-u ne smije ni nogom kročiti u „Sjemeć". „Pritisnuće" članove Komisije, makar ih morao zastrašivati kao i mene, da mu uknjiže svu spomenutu imovinu kao imovinu „Agrokombinata", a zatim i kao njegovu ličnu: 1.000 hektara najboljeg rogatičkog poljoprivrednog zemljišta, sve zadružne domove, i najbolje rogatičke poslovne prostore; pola Rogatice!

„Posao" je mnogo vrijedan, ne znam ga izraziti u ciframa. Valjalo bi sve to zbrojati i izbrojiti (šta će nekome tolike pare!?).

Da bi dobio konačne tapije na pola Rogatice, Milorad Jagodić mora da skloni aktuelnog načelnika Tomislava Puhalca, i on da sjede u tu fotelju.

Znaš da znam i da to neću da prećutim

Sve dok, po ličnim planovima, ne sjede u fotelju načelnika, Milorad Jagodić mora zadržati dupe i u fotelji poslanika i u fotelji direktora „Sjemeća". Mada je na mjestu direktora potpuno nezakonito. Naime, inspekcija rada utvrdila je da ima 43 godine radnog staža i da mora ići u penziju. Izdato mu je čak i rješenje o penzionisanju. Koristeći mandat narodnog poslanika ucijenio je (strogi) vrh SNSD-a (ne)dizanjem ruke u Skupštini. Svjedoci kažu čak i da je lupio šakom o sto generalnom direktoru „Šuma" Risti Mariću i resornom ministru Stevi Mirjaniću, da mu izdaju nezakonito rješenje direktora-menadžera Š.G. „Sjemeć".

Prvi kome je lupio pozivao se na to da ne smije od drugog. Onda je obojici njih šakom o sto lupio lično Milorad Dodik i naredio da se Miloradu Jagodiću izda nezakonito rješenje na poziciju direktora-menadžera „Sjemeća".

Pošto je rođen 05.07.1951. Milorad Jagodić tog datuma ove godine puni 65 godina starosti, i ni po jednom važećem zakonu ne može više biti u bilo kakvom radnom odnosu, posebno ne u javnom sektoru Republike Srpske. Da ima zakona u Republici Srpskoj!

A šta će mu, na sve što već ima i nezakonita pozicija direktora? Sve dosadašnje predizborne kampanje finansirao je parama „Sjemeća". Za ove izbore „uštekao" je cijeli milion KM kojim je planirao, bez ikakve dokumentacije koja mora da prati izvođenje ovakvih radova, da pravi i asfaltira puteve do svojih birača.

Da pojednostavim: mandat poslanika u NS Republike Srpske treba mu da obezbijedi nezakoniti ugovor direktora-menadžera u Š.G. „Sjemeć; mjesto direktora treba mu da parama „Sjemeća" finansira predizbornu kampanju za mjesto načelnika; načelnička pozicija potrebna mu je da dobije nezakonite tapije na nezakonitu imovinu koju je na nezakonit način oteo od naroda! Jednostavno – ne?

Otkud to da je Beli crven?

Milorada Jagodića, po političkoj ideologiji - kešolovca; i Belog Jankovića, po političkoj ideologiji - samozvanog četnika, spojila je... ova Miloradova ideologija. Interes! To i zajednička mržnja prema policiji. Posebno prema bivšem istaknutom pripadniku policijskih struktura, a sadašnjem načelniku opštine Rogatica Rogatica Tomislavu Puhalcu.

Beli Janković predstavljao se, na početku rata, da je pratilac prvog ministra MUP-a Republike Srpske Miće Stanišića (SDS). Ljudi bliski Stanišiću kunu mi se da nisu ni čuli za njega. Tokom rata nosao je nekakvu predimenzioniranu pištoljčinu u futrločini, nisko opasanu kao kod Vajata Erpa, onako za brzo potezanje, i uzicom privezanu oko koljena, da ne landara. Šepurio se, tako uparađen u MUP-ovoj uniformi, ali samo u danima kad se nije pucalo. Svaki put kad bi plavci na linijama odbrane Republike Srpske započeli muški "fajt" izgubio bi se negdje u vidu magle.

U tim opasnim vremenima Milorad Jagodić držao je seoske straže oko svijetskih kuća. Uspio je dobro da nanišani i da se "rani" među nožne prste.

Za to vrijeme autor ovih redaka, u borbama, dva puta je ranjavan kao pripadnik rezervnog sastava MUP-a Republike Srpske. Oba puta u glavu. Možda je baš to razlog što se usuđujem da ovako piše!?

Dok su oni bili članovi i sipmatizeri SDS-a moja malenkost bila je "persona non gratis" (rekao bi Šojić).

Danas, kad je sva lova kod crvenih, i Milorad i Beli su najcrveniji među crvenima. I uzajamno se pomažu. Beli Janković za izbore "nacrta" se na stepenice u najbrojnijem biračkom mjestu, u osnovnoj školi, prekrsti ruke na prsima da mu bildovani mišići još više dođu do izražaja, i samo strijelja očima birače. Šalje im jasnu poruku da bi morali glasati za onog za koga i on. I niko ne smije da ga otjera odatle: ni policija, ni članovi biračkog odbora.

Milorad Jagodić oko njega već je okupio ekipu koja uveliko radi na predizbornoj kampanji za izbore 2016. godine. Belom Jankoviću registrovali su lažni fejbuk profil pod lažnim imenom "Marko Miki Ičagić" odakle piše nezamislive uvrede na račun aktuelnog načelnika opštine Tomislava Puhalac: "džukela", "rđa", "idajnik", "izrod", "lažov", "komuništički pobačaj", "grobar"...

Omladincima SNSD-a, nešto boljim poznavaocima IT-a, on i Jagodić daju ideje i zaštitu, a oni montiraju video-materijale, fotomontaže i najuvredljivije moguće konstrukcije sa (takođe) lažnog profila na fejsbuku "Prosječni Rogatičanin". Za naslovnicu stavili su fotorafiju realnog čovjek - Mladena Mihajlovića - koji danas zbog svega toga ima velikih neprijatnosti u privatnom životu.

Sve to radi se organizovano, osmišljeno, dirigovano, u pokušaju da se utiče na javno mnenje na predstojećim izborima, a iza svega stoji OO SNSD Rogatica na čelu sa Miloradom Jagodićem, šefom OO, poslanikom u NS Republike Srpske, i nezakonitim direktorom "Sjemeća".

Ko je iscrtao "target" na mom tijelu

Sastavni dio „dila" između Belog Jankovića i Milorada Jagodića jesu i prijetnje meni. Jer ako mene Beli Janković dobro isprepada, toliko da prestanem pisati, zauzvrat će mu Milorad Jagodić, parama „Sjemeća", asfaltirati put oko njegovog imanja u Plješevici, i time mu riješiti dugogodišnji problem koji ima sa putem kroz sred imanja. Ako li me ne zastraše dovoljno onda...

I tako... ja napisah što napisah, a što znam da nisam smio. Jer od ovoga trenutka moja glava u Rogatici ne vrijedi više ni pišljiva boba. Ali šta će mi glava ako mi misao u njoj nije slobodna! Napisah pa makar završio kao što sam i počeo (ovaj tekst) „O, tekstovi moji, moja siročadi"! Sad će se barem znati ko je izvršilac, a u čijoj ruci je daljinski upravljač.

Piše: Zoran Janković

Izvor: rtvbn