S.B. Šta Vam predstavlja izvor inspiracije za poetiku sevdalinki, a šta je kroz istoriju činilo inspiraciju za ovu muziku?

NAIDA ČATIĆ (VOKAL) 

Sevdah je izraz osjećaja, ne samo ljubavne čežnje i zanosa već i lakoće postojanja, domoljublja i kao takav bio je inspiracija mnogim velikim poetama. Ja bih rekla da je sevdah sam od sebe inspiracija umjetnicima te ih oslobađa da iskažu sve ono što kriju u svojim dubinama. Sevdah nas tjera da tragamo za neotkrivenim svijetom u nama samima i uči nas i duhovnim i intelektualnim vrijednostima. Volim kazati da je sevdah više od pjesme. Konkretno za mene, životni stil i interpretacija moje ličnosti. 

RIFET ČAMDŽIĆ (BUBANJ) 

Sevdalinka je sama po sebi jezgrovita i sadržajna i nije potrebno puno da osjetite emociju koju mi spajamo sa modernim stilom. To je naš način da, na originalan način sačuvamo i u novom ruhu prenesemo sevdah. 

AZUR IMAMOVIĆ (BAS GITARA) 

Poetika je čista refleksija određenog emotivnog stanja, čiji izvor leži u količini neizraženih emocija. Istorijski gledano, pa do danas, ogromna baza tema je u pitanju, koje nemaju vremenska ograničenja, tako da se ne može napraviti jasan presjek između inspiracije nekad i sad. De facto, Sevdah putuje kroz vrijeme! 

S.B. Sve je više mladih ljudi u Bosni i Hercegovini koji prepoznaju pravu muzičku vrijednost odnosno vrijednost sevdalinke. Zbog čega?

N.Č. Lijepo je vidjeti moju generaciju i ljude približnih godina kako prepoznaju prave vrijednosti, ne samo kada je muzika u pitanju. Kada sam odlučila započeti saradnju sa bendom, moja mala misija je bila upravo to da mlađim generacijama približim autohtonost i ljepotu tradicionalne muzike, te da njene granice budu pomjerene iz okvira u kojima je ranije datirala. Velika je sreća što i ostale kolege u bendu dijele isti osjećaj i radosni smo kada u publici vidimo ljude naših godina. 

R.Č. Evidentno je da sevdalinka privlači sve više mladih generacija i drago nam je jer smo pod velikim pritiskom muzike za široke mase. Jedan od razloga je kvalitet nove sevdah scene koja se još razvija. Takođe, mediji su ti koji daju više prostora, što je za pohvalu. 

A.I. Rekao bih da je oduvijek bilo tako! Moje upoznavanje sa sevdalinkom datira još od rane faze djetinjstva, a vjerujem da je tako i sa ostatkom benda, ili barem većinom, kao i sa velikom većinom ljudi sa ovih prostora. Sevdalinka je jednostavno prisutna u skoro svakom segmentu našeg društva. U tom kontekstu se ističe i njena socijalno – kulturološka i odgojna vrijednost, kao materija neophodna za oblikovanje ukupnog mišljenja i zdravih društvenih interesa. Sigurno da današnji izvođači sevdalinki imaju jednu novu i atraktivniju dozu stvaralačke kreativnosti i interpretacije (u skladu sa vremenom u kom živimo), koja je zasigurno magnet za mlade ljude, njihov društveni i umjetnički status i opredjeljenje. 

S.B. Vaš posljednji priključeni član je gđica Naida Čatić, koja je ekonomista po vokaciji. Kako se od ekonomije stiže do sevdalinke?

3. Poziv za saradnju je došao nekako u pravi čas, stoga sam sigurna da nam se prave stvari dešavaju u pravo vrijeme. Naime, u maju mjesecu, u fazi pisanja diplomskog rada i spremanja završnih ispita na studijima ekonomije, primam poziv od divnih ljudi iz benda da ostvarimo saradnju. Nakon nekoliko proba i kreativnog rada, u meni se rodila posebna želja i energija za ovim što danas zajedno radimo i bez imalo sumnje, shvatila sam da se za sada ljepše osjećam u umjetničkoj strani svoga duha. Ekonomija jeste moja profesija, ali ljubav je odredila moju trenutnu vokaciju. 

S.B. Kako ocjenjujete uspjeh vašeg najnovijeg albuma „Zukva“? 

N.Č. Već u ranoj fazi objavljivanja albuma, "Zukva" je ostavila snažan utisak kako na muzičke kritičare širom svijeta, tako i na slušaoce. I nas je iznenadio interes svjetskih medija poput BBC-a za naš rad i sretni smo što se muzika sa naših prostora sluša na svjetskim medijima. Za nas, kao relativno mlad bend u domenu World Music-a, sjajne recenzije predstavljaju dodatnu motivaciju i rađaju novu želju i poletnost da što kvalitetnije radimo ono što volimo i u čemu istinski uživamo. 

R.Č. Zukva za sada daje jako dobre rezultate iako mi uvijek očekujemo više. Mi smo tek krenuli sa turnejom i za sada idemo uzlaznom putanjom. 

A.I. Za razliku od prethodna dva studijska albuma, Zukva je album čiji je aranžmansko-produkcijski stil proizvod saradnje na relaciji bend – producent, od samog nastajanja. Studiozan i za nas pomalo eksperimentalan pristup, kojim smo pjesme pokušali producirati kroz aranžmane, a nivo produkcije odrediti količinom energije koja izvire iz pjesama, rezultirao je finalnom zrelošću, koja zaokružuje muzički izražaj Zukve i utemeljuje jedan novi pravac Divanhane. Sama činjenica da smo taj proces sproveli u realnost, za nas je već enorman uspjeh, jer smo se ozidali i ostvarili u svakoj umjetničkoj pori „Zukve“ i sebe samih, što je prepoznao i jedan od najvećih svijetskih muzičkih izdavača World Music scene “ ARC MUSIC“ iz Velike Bitanije, koji je i objavio album za svijetsko tržište. Ostalo će pokazati vrijeme! 

S.B. Svojom muzikom očarali ste i Evropljane i proputovali ste stari kontinent uzduž i poprijeko. Imate li neku anegdotu sa ovih putovanja koju biste podijelili sa našim čitaocima?

N.Č. Zanimljivo je zaista kako publika širom Evrope reaguje na prve taktove našeg melosa, tako da je svaki od koncerata jedna mala priča za sebe. Voljela bi kada bi Vaši čitaoci mogli osjetiti tu energiju koja se stvori između nas i publike. 

R.Č. Predstaviti se evropskoj publici je izazov koji uvijek rado prihvatamo. Svaki koncert je obojen posebnom atmosferom, a anegdote su neizbježne. Na primjer: Imati nekoliko heavy metalaca u prvom redu koji uživaju uz zvuke sevdaha dok nastupate u Stockholm Sodra teatru je anegdota samo po sebi.. 

A.I. Bio je sami početak proljetnih dana, kada smo u „Studiju 6“ u Beogradu, privodili kraju snimanje drugog studijskog albuma „Bilješke iz šestice“ . Nakon jako napornog, mentalno ,kreativno, fizički i na sve moguće načine provedenog dana u prostorijama studija, i sreće zbog odrađenog posla, kao i činjenica da se možemo naspavati i odmoriti za sutrašnji novi termin i nastavak snimanja, naš perkusionista Irfan (ničim izazvan) nam u putu do hotela saopštava vijest kako od sutra počinje ljetno računanje vremena i da ćemo ujutro morati ranije ustati na zakazani termin. Vidno razočarani viješću, bez ikakve pomisli da sumnjamo u Irfanov iskaz, svi pomjeraju satove i odlaze u sobe na počinak. Nakon što smo sutra dan, vidno izmoreni, isfrustrirani i namučeni čekali producenta ispred studija čitavih sat vremena (pod sumnjom da je prespavao), ogorčeni na takav akt, sa željom da mu se nagovorimo i sve stresemo u lice, desilo se sasvim suprotno... Nekolicina ljudi (uposlenika sa televizije) skrenula nam je pažnju i debelo se namučila da nas uvjeri, kako ljetno računanje vremena počinje tek za sedam dana, sve dok Irfan sam nije priznao da je pogriješio i složio se sa njihovim izjavama. Eto, bilo je to iskustvo koje nas je naučilo kako premorenost utice na jedan mikrokosmos i njegovu neposrednu okolinu!

Razgovarao: Stefan Blagić