Društvo
Samoljepljivi album sa sličicama „Ratni zločinci koje smo voljeli“
Nakon odlične prodaje sličica „Opšti izbori 2014. godine“ Panini je odlučio da bude aktuelan i ponudi građanima Bosne i Hercegovine album sa samoljepljivim sličicama „Ratni zločinci koje smo voljeli“. Pred vama je nekoliko najzanimljivijih likova.
Igrači
Radovan Karadžić – rođen 1945. godine
Karijeru počeo u Nikšiću, da bi preko Sarajeva stigao u Hag. Iako je pred sudijama tvrdio da nema dobar pregled igre, 90-ih godina bio je glavni organizator napada kod Srba. Mnogi su izgubili glavu zbog njegovog načina vođenja rata koji se ogleda u taktici "Šest strateških ciljeva". Nakon 1996. godine povukao se u alternativnu ligu, gdje je postigao zapažen uspjeh. Osuđen prvostepenom presudom na 40 godina zatvora za 10 od 11 tačaka optužnice, što ga je zauvijek sklonilo sa terena, ali u očima svojih obožavalaca on je i dalje jedan od najbljih napadača u novijoj srpskoj istoriji.
Mladen Naletilić Tuta - rođen 1946 godine
I za njega važi pravilo da lopta može da prođe ali balija nikako. Impulsivnost i nepromišljenost kompenzuje grubostima na terenu, mučenjem, nanošenjem teških patnji i povreda, protivpravnim radom, bezobzirnim razaranjem koje nije opravdano vojnom nužnošću, pljačkom javne i privatne imovine i protivpravnim premiještanjem balija. Cijelu karijeru proveo u timu Kažnjenička bojna. U tandemu sa Vinkom Martinovićem Štelom dominirao terenom u Mostaru, Širokom te selima Sovići i Doljani. Proglašen je krivim po 8 tačaka optužnice i osuđen je na 20 godina zatvora. Hrvati ga smatraju jednim od najkorisnijih igrača u njihovoj ligi.
Rasim Delić - rođen 1949. godine
Dijete jugoslovenske škole, stasao u redovima JNA. U vrijeme velikog prelaznog roka 1992. godine dres JNA zamijenio zelenim dresom. Tada se promijenila i njegova koncepcija igre. Bio je vođa tima koji je favorizovao odbrambenu igru, sa povremenim izletima u kazneni prostor protivnika. Kao kapiten tima odgovoran je za ubistva i okrutno postupanje svojih napadača (stranci posuđeni od strane arapskih klubova), pogotovo na gostovanjima u selu Livade i Kesten te u logoru Kamenica iz jula i augusta 1995. godine. Umro je 2010. godine i sahranjen uz najveće vojne i državne počasti.
Momčilo Krajišnik - rođen 1945. godine
Ne može se reći da ima neke posebne igračke kvalitete, ali je u tandemu sa Radovanom Karadžićem odlično funkcionisao. Poznat po tome što voli da donosi pravila, ali nikad nije zadvoljan suđenjem. Danas je na zalasku karijere, ali i dalje zna da pruži odličnu partiju, što stariji navijači naročito cijene. Osuđen na 20 godina zatvora, ali je danas na slobodi i igra u lokalnoj ligi. Navijači ga vole zbog markantnog izgleda, protivljenja reformi lige i izjava koje su efektne ali često logički nesuvisle.
Jadranko Prlić - rođen 1959. godine
Počeo kao lijevo krilo, ali je Mate Boban prepoznao njegov kvalitet i prebacio ga više na desno, što znači da se dobro snalazi na svim pozicijama i u svim dresovima. Njegova psihička i fizička spremnost ga dovodi u situaciju da je on taj koji djeluje iz drugog plana i opskrbljuje „vatrene“ korisnim loptama, stožer svoje momčadi. Neugodan igrač pogotovo kada igra protiv balija. Osuđen prvostepenom presudom na 25 godina zatvora.
Naser Orić - rođen 1967 godine u Potočarima
Jedan od najmlađih igrača, ali koji nikoga defenitivno ne ostavlja ravnodušnim. Negovi fanatični sljedbenici smatraju da on ne treba da igra u ICTY ligi, dok ga protivnici svrstavaju u sam vrh. Momak za specijalne zadatke, poznat po flaster igri prema Slobodanu Miloševiću. Zbog svojih akcija u kojima je ispoljavao maštovitost i brutalnost prema srpskim igračima bio je u Hagu osuđen na 2 godine, ali nakon žalbe oslobđen je. I danas ima probleme sa sudijama, ali se čini da ga to mnogo ne pogađa i da igra svoju igru.
Biljana Plavšić - rođena 1930. godine i jedina žena koja dospjela u najvišu ICTY ligu.
Možemo reći da svojim obrazovanjem i manirima odstupa od drugih igrača. Tadašnji selektor mlađih uzrasta kod Srba Šešelj je opisuje kao „lepu, elegentnu, pametnu, vaspitanu i obrazovanu“. Kao američki stipendista i njihova velika nada, upoznala se i sa čarima američkog fudbala koji je očigledno nije oduševio. Poznata po rasističkim izjavama na terenu iako je najveći broj utakmica provela na klupi za rezervne igrače. Sa kapitenom tima Karadžićem nije se slagala, ali nije podnosila ni selektora Miloševića. Iako je stvorila sliku „čelične lejdi“ psihički pad je primijetan pri kraju utakmice, kada priznaje zločin protiv čovječnosti. Osuđena na 11 godina.
SELEKTORI / IZBORNICI
Franjo Tuđman – izbornik hrvatske momčadi
Stasao i formirao se u JNA školi fudbala i jedan od najmlađih kapitena te ekipe. Jedan od osnivača fudbalskog kluba Partizan iz Beograda. 70-ih godina XX vijeka zalaže se za hrvatski stil igre i zbog toga biva kažnjavan i izolovan. Nikad nije odustao od Hrvatske lige i uspjeva da je izbori 90-ih godina, zahvaljujući pomoći međunarodnih institucija. Njegova igra se može opisati kao „Bljesak i Oluja“ i tu nema mjesta za protivničke igrače koje tjera ne samo da napuste teren već i stadion. Volio je da kontroliše igru i u BiH. Nije mu išlo sa NK Dinamo. Poznat po tome što je volio navijačke spektakle i imao dobar odnos sa navijačima. Umio je razigrati i članove porodice. ICTY htio da ga angažuje ali je smrt bila brža.
Alija Izetbegović – bivši selektor BiH
Rođeni defanzivac. Od mladosti preferira bliskoistočni stil igre, a to znači da čuva svoju mrežu i čeka grešku protivnika. Taj stil igre danas dominira u Federaciji BiH, a ko dovede u pitanje negovu viziju fudbala proglašava se nacionalnim izdajnikom. Saburli osmišljava svoje akcije na zelenom terenu i polahko ih sprovodi na terenu. Oduvijek je bio miljenik publike, naročito u inostranstvu gdje je pažljivo birao svoje saradnike. Sa svojom igrom je uspio da vrati veliki broj Bošnjaka na zeleni teren. U nedostatku velikih igrača spreman da žrtvuje svoje igrače. Za njega ICTY liga nije pokazala veliko interesovanje, mada se pričalo da bi mogao da pređe u nju. Nakon smrti, naslijedio ga je sin, ali nije postigao velike rezultate.
Slobodan Milošević - bivši selektor Srbije
Izdanak jugoslovenske škole fudbala, koja je 90-ih godina usvojila beskrupuloznost zapada, duhovnost Rusije, lepršavost Brazila. U zavisnosti od protivnika i terena na kojim je nastupao prilagođavao je taktiku igre. Jedan od rijetkih trenera kome je tim sastavljala supruga. Ujedinio pokrajinske i republičke lige, ali se kasnije sve zakomplikovalo kada je htio da svi Srbi igraju u jednoj ligi. Nije mnogo mario za saradnike i često ih je mijenjao, ali je radio na njihovom usavršavanju (Šešelj, Arkan, Legija). Veliki broj svojih igrača je posuđivao Republici Srpskoj Krajini i Republici Srpskoj, što je prepoznao i ICTY koji je izrazio želju da svojim dolaskom ojača njihove redove. Umro je ne dočekavši konačnu presudu za svoj rad. I dalje među Srbima ima mnogo obožavalaca.
NAGRADNA IGRA
Ako skupite sličice ratnih zločinaca iz reda svoga naroda i pošaljete u redakciju Frontala do 1. maja 2016. godine dobijate potpisan poster vašeg omiljenog ratnog zločinca.
Ako skupite sličice svih ratnih zločinaca sa prostora BiH i pošaljete u redakciju Frontala do 1. maja 2016. godine dobijate ratnu uniformu vašeg omiljenog ratnog zločinca.
Prve tri osobe koje pošalju sličice svih ratnih zločinaca sa prostora BiH i pošaljete u redakciju Frontala do 1. maja 2016. godine dobija besplatnu posjetu u zatvoru svog omiljenog ratnog zločinca.
Autor: Srđan Puhalo