Na naše pitanje da prokomentariše ovu izjavu, poslanik u PD PSBiH Aleksandra Pandurević  izjavila je da se ona slaže sa ovom izjavom, ali se pita šta je Špirić radio proteklih deset godina kao potpredsjednik SNSD-a i bitan faktor u vlasti.

“U potpunosti se slažem sa izjavom i upozorenjem gospodina Špirića, ali ne vidim da je proteklih 10 godina kao potpredsjednik SNSD-a, predsjedavajući Savjeta ministara i ministar finansija BiH bilo šta uradio da se praksa ''partijskog zapošljavanja'' promijeni. Naprotiv, ćutao je i sam igrao u tom kolu nepotizma. Podsjetiću vas, recimo, na tekstove CIN-a koji je uradio istraživanje kome je i kako dijeljen novac iz budžetske rezerve, a iz kojih vidite da je osnovni Špirićev kriterijum bio ''po babu i stričevima'', izjavila je Pandurevićeva. 

Ona dodaje i da je indikativno da se Špirić itekako trudio da vodi Komisiju za nadzor nad radom OBA u kojoj je zaposlen njegov sin, kako bi imao uticaj na njegove nadređene.

“Samo prije godinu i po dana, gospodin Špirić je i rukama i nogama kopao da vodi Komisiju za nadzor nad radom OBA u kojoj radi njegov sin. Dakle, borio se za poziciju koja mu omogućava da kontroliše pretpostavljene svog sina. Takođe, teško da bilo koga gospodin Špirić može uvjeriti da njegov sin već drugi mandat radi u Beogradu samo zato što je dobar operativac OBA, a ne i zato što iza leđa ima tatu”, tvrdi Pandurevićeva i zaključuje da čitajući Špirićevu izjavu između redova, misli da je većina shvatila da Špirića  boli mjesto direktora ŠG u Drvaru. Da je tu ostao ili postavljen njegov čovjek, onda ove lekcije o lošoj kadrovskoj politici ne bi bilo.

Predsjednik Savjeta mladih PDP-a Nikola Dronjak, rekao je da je zanimljivo da se Špirić ovoga sjetio tek kada je zaposlio svog sina u OBA-u i kada je sin Željke Cvijanović zaposlen u Elektroprenosu, te upitao Špirića zašto on, s obzirom na činjenicu da predsjednik SNSD-a Milorad Dodik neprestano govori kako je RS politički ugrožena, tvrdi suprotno i da li je to uvod u ponovno mijenjanje stranačkog dresa.

“Špirić se ovoga sjetio tek kada je svog sina zaposlio u OBA-u, a sina Željke Cvijanović u EP BiH. Postavljam pitanje gospodinu Špiriću: Ako je RS ekonomski ugrožena, a ne politički, zašto je onda on spominjao silne značke i bedževe i zašto njegov stranački šef konstantno govori da je Srpska ugrožena politički? Da li to gdin Špirić priprema teren da po 585. put promijeni političku stranku?”, upitao je Dronjak. 

On je izrazio i interesovanje zbog čega se Špirić najednom sjetio da štiti ŠG Istočni Drvar i konstatovao da to jedino može imati veze sa kriminalom koji je napravljen u ovom šumskom gazdinstvu. 

“Zašto se sada sjetio da štiti ŠG Istočni Drvar, čiji su radnici podržavali ovo velelepno rješavanje problema. I ovdje je načinjen ozbiljan kriminal, koji sada Špirić želi da prikrije i zaštiti”, ističe Dronjak. 

Aleksandra Martinović, potpredsjednica Odbora direktora Transparency International u BiH, naglašava problem kadrovanja u javnim preduzećima iz koga proizlazi i finansijski aspekt problema vezan za ova preduzeća.

"Problem kadrovanja u javnim preduzećima u vidu potpune i neskrivene politizacije menadžerskih struktura, praćeno nedovoljnim nivoom njihovih menadžerskih kapaciteta, svakako jeste jedan od većih, ako ne i najveći problem funkcionisanja ovog dijela javnog sektora u BiH. Zato i ne čudi da upravo javna preduzeća godinama imaju status popularno nazvan „krave muzare“ što jasno govori o tome da im je osnovni cilj izvlačenje javnih sredstava za ličnu i stranačku upotrebu. TI BiH nije zaboravio primjer od prije nekoliko godina kada je vrh vladajući političkih struktura u RS pozvao direktore javnih preduzeća da, radi ublažavanja posljedica svjetske ekonomske krize, pri svakom novom zapošljavanju i generalno u okviru kadrovske politike, posebno vodi računa o stranačkim kadrovima. Tu je i niz drugih skandala koji su prethodnih godina potresali RS i BiH, vezano za zapošljavanja u javnom sektoru, gdje je rodbina visokih političkih funkcionera zapošljavana na osnovu subjektivnih ocjena komisija, često sa daleko slabijim referencama od većine ostalih kandidata", objašnjava Martinovićeva. 

Ona smatra i da javna preduzeća predstavljaju glavnu prepreku izmjeni zakona o javnim nabavkama u našoj zemlji, koja trenutno predstavlja jedan od glavnih izvora korupcije. 

"Javna preduzeća i njihovi rukovodioci su jedna od glavnih barijera reformisanju zakonskog okvira o javnim nabavkama u BiH, u pravcu njegove veće transparentnosti i integriteta, kao i niza drugih propisa koji mogu imati važne elemente prevencije korupcije, jer upravo na ovaj način biva finansiran neprimjeren životni stil funkcionera, kao i veliki dio redovnog poslovanja političkih stranaka, a naročito predizbornih kampanja. S obzirom da se ponovo nalazimo u izbornoj godini, ne čudi da su javna preduzeća pod velikim političkim pritiskom i da se vodi velika borba oko stranačkih pozicija u njima, kako između stranaka, tako i unutar njih", izjavila je Aleksandra Martinović i podsjetila da su njene kolege iz Centra za istraživačko novinarstvo izradile bazu podataka o imovini javnih funkcionera u BiH, u kojoj se mogu naći vrlo interesantni i zabrinjavajući podaci. 

"Pozivam zato članove političkih stranaka da ovaj vid borbe protiv korupcije počnu sopstvenim primjerom, jer je to jedini izlaz iz koruptivnog ropstva, kao jednog od glavnih uzroka ekonomske krize i siromaštva u ovoj zemlji", zaključuje Martinovićeva. 

Autor: Stefan Blagić