Očekujemo i da se preispita odgovornost lica koja su proizvela takvo štetno dejstvo kao rezultat protivustavnog, nezakonitog, koruptivnog, neracionalnog, neodgovornog i nepotističkog ponašanja.

Proces nabavki medicinske opreme pod posebnim uslovima koje je diktirao bivši ministar zdravlja Republike Srpske Ranko Škrbić sa preduzećem „Inel med“ iz Mostar izazivao je veliku pažnju javnosti Srpske, a bio je i pod lupom istraga propalog projekta Specijalno tužilaštvo Republike Srpske.

Radi se o milionskim nabavkama dijalizatora, ortopedskih pomagala i druge opreme i medicinskih materijala.

Prema raspoloživim informacijama, sve se odvijalo u periodu od 2008. godine pod Škrbićevim pokroviteljstvom, koji je bio glavni za odobravanje nabavki, a pod posebnim tenderskim uslovima za poznate dobavljače.

Postoji osnovana sumnja da su i „podizvođači“ – kćerke firme učestvovale u namještenim tenderima kao što je onaj iz 2008. godine kada je nabavljena količina od 86.000 dijalizatora, 20 puta veća nego što su godišnje potrebe.

Inače, vlasnik „Inel meda“ je Marko Tadić iz Mostara, preko kojeg je Škrbić, nabavkom ortopedskih pomagala, dijalizatora i potrošnog materijala za dijalizne centre oprao milione maraka.

Svjedoče to dešavanja sa tenderom koji je Fond zdravstva 2008. godine raspisao za dijalizatore i potrošni materijal kojima je trebalo snadbjeti dijalizne centre iz Zvornika, Doboja, Šamca i Prijedora. Nabavljeno je 86.000 dijalizatora, što je količina koja je tim centrima dovoljna za narednih 20 godina. Na tenderu je pobijedila firma „Intermed“ Banjaluka, ćerka kompanije „Inelmed“ iz Mostara, vlasništvo Marka Tadića.

Škrbić je već tada bio u velikom višegodišnjem talu sa ovom firmom i favorizovao je u mnogim poslovima. Sporno u cijeloj priči je da dijalizatori, vrijedni 4,3 miliona maraka, uopšte nisu bili potrebni, već su kupljeni samo da bi se Škrbić i Tadić ugradili u posao.

Prije ovog tendera, 2007. godine, potpisan je ugovor sa farmaceutskom kompanijom „Frezenijus“ d.o.o. Sarajevo, kojim se ovoj firmi u javno privatnom partnerstvu daju na upravljanje dijaliza centri u pomenutim gradovima. „Frezenijus“ nije želio da preuzima Škrbićeve i Tadićeve dijalizatore, jer ima one vlastite proizvodnje.

Svjesno su bačeni milioni kako bi Škrbić uzeo novac.

Zanimljiv je i podatak da u RS dijalizu koristi 946 pacijenata (toliko je zvanično članova Udruženja dijaliznih, transplantiranih i hroničnih bubrežnih bolesnika Republike Srpske), a prije dolaska Škrbića na vlast, početkom 2006. godine bilo ih je 460, pa je misteriozno otkuda toliki porast. Sasvim je realno da ima fiktivnih pacijenata, na koje se lažno knjiže usluge, a mediji su pisali da postoje i sumnje da su zdravi ljudi dijalizirani kako bi tako izvukli ogroman novac.

Dovoljno je napomenuti i da, pored prijava po kojima su istrage za namještene tendere vršene od strane pravosudnih institucija RS, nikada niti jedan slučaj korupcije u ovoj oblasti nije doveden do kraja, tj. nije dobio svoj epilog što dovoljno govori o sprezi vlasti i istražnih institucija.

Poznato je da je firma „Inel med“ potpisala sa Fondom zdravstvenog osiguranja u periodu 2008-2013 zvanično 6 ugovora za nabavku implantacionog materijala, potrošnog materijala za dijalizu i osteosintetskog materijala od skoro 5,5 miliona KM (što je vidljivo iz odgovora na poslaničko pitanje Broj:11/06/-012-489/13 od 09.12.2013. godine), ali je nepoznato koliko je kćerka firma „Intermed“ iz Banjaluke istih takvih ugovora potpisala u navedenom periodu.

Izvor: pdp.rs.ba