Krenimo redom. Napredna Srpska je preko pola godine upozoravala da je apsolutno neprimjereno donositi tako važan sistemski zakon mimo očiju javnosti. Da je ZOR usvajan u redovnoj proceduri, sigurno bi se u toku javnih rasprava i debata pronašla bolja rješenja. Što je još važnije, zakon bi imao i legitimitet, ne samo legalitet. Nažalost, usvojeni Zakon o radu nema legitimitet i tu je njegov najveći problem. Svi se po ovom pitanju osjećaju prevarenima: poslodavci s pravom upozoravaju da je doneseni zakon daleko destimulativniji od zakona u okruženju, što znači da oni i dalje nisu konkurentni sa preduzetnicima u Federaciji BiH, Srbiji a pogotovo Hrvatskoj. Štaviše, oni već najavljuju i da će upozoriti MMF da je Vlada Republike Srpske cijelo ovo vrijeme obmanjivala i poslodavce i MMF, odnosno da se njena politika svodi na laži kako bi se došlo do još nekog kredita. Radnici su ljuti jer svaka reforma u ovom društvu znači da se njihov materijalni položaj pogoršava (minuli rad je sa 0,5% snižen na 0,3%, a tek će se vidjeti kolika će uvećanja plate da budu po osnovu prekovremenog i noćnog rada, mada se jasno može naslutiti da će ta uvećanja biti manja nego što je to do sada bio slučaj). 

Stav Napredne Srpske od samog početka bio je da je Republici Srpskoj potreban novi i moderniji zakon o radu. Nismo bježali od odgovornosti da učestvujemo u njegovom kreiranju. Nismo smatrali da je taj zakon potreban jer to traži MMF, nego smo bili stava da je to potreba naše privrede. Nismo pretendovali da smo pokupili svu pamet svijega i da imamo sva rješenja, nego smo cijenili da je potrebno da se što više aktera iz političkog i privrednog života uključi u taj proces kako bi se u zdravoj demokratskoj debati došlo do najboljih rješenja. Vlada Republike Srpske oduzela je takvu mogućnost poslodavcima i radnicima, obesmislila je procedure, ponizila je sve učesnike u ovom procesu. Iz tog razloga smo odlučili da nijemim, gandijevskim protestom na skupštinskom zasjedanju kad je ZOR usvajan, pokažemo svoj prezir prema tom nepoštovanju prema građanima ove zemlje koji je izvršna vlast pokazala. No, mislimo da sve to nije bilo dovoljno ni kad smo mi u pitanju.

Moj je stav da niti moja partija, niti ostale opozicione partije, nisu agresivnije pokušale da natjeraju vladu da se ponaša odgovornije. Ne samo kad je u pitanju zakon o radu-mi predugo vremena ostajemo pasivni kad je riječ i o ostalim zakonskim rješenjima koje ova vlast nameće. Nesporno je da mi trenutno nemamo većinu kako bismo u potpunosti zaustavili odluke koje donosi vladajuća većina, ali je nesporno i da mi ne reagujemo na vrijeme i da se ne trudimo dovoljno da građanima ukažemo na štetnost pojedinih odluka koje vlast donosi. Moje mišljenje je da se politika ne smije svoditi na čekanje da pozicija napravi toliko mnogo grešaka pa da mi iz opozicije na gnijevu naroda dođemo u poziciju da vršimo vlast. Takva strategija može biti dobra za opozicione političare, ali sigurno je da nije dobra za građane i zemlju. Dok mi čekamo da ova vlast napravi toliko puno grešaka, ona to upravo i radi. Ali, problem je u tome što građani vide da se mi ne trudimo posebno da zaustavimo takvo postupanje vlasti, odnosno stav javnosti je da mi živimo ugodno, imamo odlična primanja za uslove Republike Srpske i BiH, dok obični građani svaki dan žive sve gore, a neizvjesnost je sve veća. Žalosno, ali takav stav javnosti je u svojoj osnovi tačan.

Zbog svega toga mislim da je potrebno da preokrenemo stvari. Opozicija u Republici Srpskoj mora da se aktivno bori za povjerenje građana ove zemlje. Moramo postati aktivniji i odlučniji, moramo početi da nudimo rješenja. Do sad to nismo radili u dovoljnoj mjeri, odnosno naši ljudi to nisu prepoznali. Mislim da su to čelni ljudi Saveza za promjena u određenoj mjeri i prepoznali kad su pozvali Naprednu Srpsku da postane dijelom ovog političkog bloka, jer mi upravo kao stranka i želimo da donesemo jednu novu dinamiku unutar SzP. Naše opredjeljenje jeste da politička elita mora da pruži svoju punu podršku vladavini prava i borbi protiv kriminala i korupcije, ali dok to činimo mi ne smijemo zanemariti niti razvojnu komponentu u svom programu. Zapravo, mi ljudima moramo pokazati da pravda i pravičnost imaju smisla i da će svi oni koji su se ogriješili o zakon morati da odgovaraju, ali isto tako moramo da pokažemo i da imamo konkretna rješenja kako da podignemo standard građana Republike Srpske, kako da poboljšamo privredni ambijent i kako da iz faze recesije ekonomije i depresije morala i vrijednosti pređemo u fazu ekonomskog napretka, entuzijazma i podizanja optimizma kod ljudi. 

Zbog toga će Napredna Srpska nastaviti u narednom periodu da se ponaša onako kako se ponašala kad je bila riječ o donošenju novog zakona o radu. Na vrijeme ćemo obavještavati javnost kakve planove ima izvršna vlast. Predlagaćemo amandmane na zakone koji budu u skupštinskoj proceduri. Predlagaćemo i sami zakone i podzakonske akte. Zauzećemo proaktivan stav u parlamentu i u javnosti, a ako ne bude sluha za naše prijedloge u skupštini razgovaraćemo direktno sa građanima. Mi jesmo još uvijek brojčano mala stranka u parlamentu, ali broj poslanika ne smije da bude izgovor za nečinjenje. Ako nemamo više ruku u parlamentu, i dalje imamo svoje obraze i svoje mozgove. I planiramo da ih koristimo.

Goran Đorđić