Kameron Manter bio je - a to će vam posvjedočiti svi naši stranački lideri, kao i čelnici nevladinog sektora - jedan od najuticajnijih američkih ambasadora u Srbiji. Zadržao se svega dvije godine u Beogradu, ali - slučajno ili ne - u njegovo vrijeme došlo je do velikih političkih obrta.

Vojislav Koštunica otišao je s vlasti. Pripisuju mu se zasluge da je "spojio" demokrate i socijaliste da sjednu za isti sto i formiraju vladu iako će to negirati u ovom ekskluzivnom intervjuu za Nedeljnik. Dok je službovao u Srbiji, Kosovo je proglasilo nezavisnost. Učestvovao je u rješenju slučaja Miladina Kovačevića. Ostaće zabilježeno da je bio prvi američki zvaničnik koji je položio vijenac na grob žrtvama NATO bombardovanja. Upamćen je i po džez koncertima na kojima je svirao klavir.

Gospodine Manter, bićete jedan od učesnika Beogradskog bezbjednosnog foruma. Koje ključne poruke planirate da pošaljete sa tog značajnog skupa u Beogradu?

Kao što znate, sada sam predsjednik Instituta EastWest u Njujorku, neprofitne organizacije koja širom svijeta gradi povjerenje, kako bi se spriječili konflikti među državama i narodima. Želim da vidim kako EastWest može da doprinese rješavanju problema u kojima će diskutovati učesnici Foruma; ovo je šansa za mene da učim i da, nadam se, sagradim neke konstruktivne veze za budućnost. A što se tiče ključne poruke: vjerujem da uspjeh Srbije zavisi od uspjeha njenih komšija, tako da je regionalna solidarnost važnija nego ikada.

Izbjeglička kriza očigledno je uzdrmala Evropu. Ni Amerika više ne može da ostane ravnodušna. Kako ste vi doživjeli ovu seobu naroda? I kakve posljedice očekujete od ovog egzodusa?

Sadašnja kriza je podsjetnik da, isto kao što Srbija mora da radi za uspjeh svojih komšija, i Evropa mora to isto da čini. Ogroman broj raseljenih osoba sada živi na mjestima poput Sjeverne Afrike ili Levanta, kao posljedica nasilja i loše vladavine širom tog regiona, a ovi problemi neće biti riješeni preko noći. Moj lični osjećaj je da je ovo vrijeme za velikodušnost i dalekovidost, ali osjećam da u nekim dijelovima Evrope vladaju samo strah i pesimizam. Podržavam nedavnu izjavu državnog sekretara Kerija da i Amerika mora da pokaže više solidarnosti, ali sam zabrinut što Amerika nije ni iz daleka fokusirana na ovaj problem kao njeni evropski prijatelji.

Bili ste jedan od najuticajnijih ambasadora SAD u našoj zemlji. Kakve impresije ste odnijeli iz Beograda? A kako vam danas izgleda Srbija?

Uvijek sam bio optimista u pogledu budućnosti Srbije. Ne samo iz razloga koje svi pominju, poput dobrog geografskog položaja ili nadarenih ljudi. Srbija posjeduje tradiciju pouzdanosti i uspjeha. Primijetio sam dok sam bio ambasador, i još primjećujem, da su mnogi Srbi izgubili to samopouzdanje i da sumnjaju u mogućnost uspjeha. Ali apelujem na njih da se sjete: nije tako davno bilo kada je Beograd bio glavni grad jedne napredne države, Jugoslavije, poštovane i voljene širom svijeta. Lekcija koju odatle izvlačim? Kada Srbi blisko sarađuju sa svojim komšijama, ide im vrlo dobro. Ne zastupam povratak prošlosti, ali zastupam viziju pouzdanosti i velikodušnosti kada je riječ o odnosima sa susjednim državama.

Kada sam napuštao Beograd, moj utisak je bio da su građani na izborima izabrali evropsku stazu, i to je bila dobra stvar. Sada je ključno nastaviti sa domaćim reformama, graditi toleranciju za ideje i doprinose drugih, osigurati snažnu vladavinu prava i slobodne medije koji će pomoći ljudima da vjeruju u svoju budućnost, i sarađuju sa svima na granicama zemlje.

Možete li da procijenite koje ključne poruke ili savjete je Vučić dobio od svojih sagovornika - Bajdena i Kerija? I koji će biti glavni rezultat te posjete Vašingtonu.

Izvjesno je da će mu američke kolege reći da i oni žele da vide Srbiju kao snažnog člana evropskih institucija; da žele da vide da srpska vlada i njen narod imaju šire i plodnije odnose sa svojim komšijama, uključujući Kosovo; i da očekuju da će se reforme u zemlji nastaviti. Konkretno, pitaće i kako premijer može da učini Srbiju atraktivnijom za strane investicije, što je najbolji način na koji Amerika može da učestvuje u uspjehu Srbije. To znači da mora da pokaže da srpska vlada tretira biznis lidere fer, sa jasnim zakonima i pravnim procedurama, da poštuje prava pojedinaca i korporacija, da ima istinski slobodne medije i transparentni politički proces. Oni bi mogli da mu postave i pitanja o vladavini prava, koji su neki američki zakonodavci označili kao slabost Srbije.

A kako vama djeluje Vučić kao lider Srbije? I šta ga to razlikuje od Borisa Tadića koji je bio na čelu države dok ste vi bili na ambasadorskoj dužnosti?

Veoma poštujem obojicu. Vjerujem da su obojica posvećena evropskoj budućnosti Srbije. Nadam se da će obojica nastaviti da rade za taj cilj. A što se tiče njihovih razlika - gledajte, ja sam samo stranac. Vi Srbi mnogo bolje znate njihove razlike od mene.

U beogradskim političkim krugovima još se prepričava vaš navodni susret sa Tadićem pred izbore 2012. na kojem ste savjetovali da se ne kandiduje treći put za predsjednika države, jer po Ustavu ima pravo samo dva mandata, što je slučaj i u SAD. Tadić, međutim nije želio da vas posluša, a Zapad se onda okrenuo Tomislavu Nikoliću. Ima li istine u anegdoti.

Ne.

A koliko su tačne spekulacije da ste imali presudnu ulogu u formiranju vlada u Srbiji, poput one DS-a i SPS-a?

Odluke koje su dovele do formiranja srpske vlade 2008. donijeli su Srbi.

Izvor: Nedeljnik