Svijet
Kako razumjeti Angelu Merkel
Kancelarka se čvrsto drži svoje politike i, za razliku od većine političara u SAD i Evropi, ne pokušava emocijama da osvoji glasove Nijemaca
Ponašanje njemačke kancelarke Angele Merkel prema uplakanoj palestinskoj djevojčici, koja joj se požalila da bi ona i njena porodica mogle da budu deportovane iz Njemačke, minulih dana je u Njemačkoj, ali i širom svijeta, izazvalo je mnogobrojne komentare na društvenim mrežama i u medijima, koji su većinom kritični prema kancelarki. To što joj je Merkelova rekla kako Njemačka ne može sve izbjeglice da primi i kako neki moraju da budu vraćeni izazvalo je suze kod četrnaestogodišnje Rem Sahvil, nakon čega joj je kancelarka prišla, pomazila je i rekla joj da je bila „super” u debati i da je „odlično pokazala u ime drugih u kakve situacije čovjek može da dođe”.
Društvene mreže su bezmalo eksplodirale od optužbi da je kancelarka bezosjećajna, te da je „hrišćanka, naučnica i političarka pala ispit ljudskosti na svim frontovima”. Na talasu kritika, u Njemačkoj je poznati satiričar Jan Bemerman na „Tviteru” napisao da ne zna da li je dobra ideja da kancelarka uopšte priča sa ljudima, navodeći predmete koji imaju više empatije od Merkelove, poput industrijskih robota, lubenica ili nožića na rasklapanje.
Iako se potom ispostavilo da djevojčici ne prijeti deportacija, pojedini mediji, prije svega oni lijevo orijentisani, kritikovali su kancelarku. Dnevni list „Noje osnabriker cajtung” ističe da se „politika udaljila od ljudske strane izbjegličke drame”, te da su posebno konzervativni političari efikasni kada neke izbjeglice treba proglasiti balastom za socijalni sistem Njemačke.
„Kada treba prikupljati glasove birača, sudbine padaju u drugi plan, a predrasude se podgrijavaju. Tako mržnja osvaja društveni prostor. To kancelarka ne može da prekrije jednim milovanjem”, ističe komentator.
Uprkos tome što je palestinska djevojčica potom izjavila da „misli da je okej” to što ju je Merkelova saslušala i rekla joj šta misli o tome, te da „poštuje njenu iskrenost”, pojedini njemački mediji su ovaj slučaj iznijeli kao krunski dokaz da Njemačka ima „gvozdenu kancelarku”, dok su mnogi evropski mediji ovaj slučaj iskoristili za dokazivanje okrutnosti Njemačke, naročito u svjetlu rješavanja grčke dužničke krize.
I kancelarka je u intervjuu prvom kanalu njemačkog javnog servisa ARD morala da objasni cijelu situaciju.
„Bilo bi pogrešno reći ljudima da će njihov slučaj biti riješen brže nego slučajevi mnogih drugih ljudi samo zato što su sreli kancelarku”, rekla je Merkelova, istakavši da je Njemačka „država u kojoj vlada pravo”. „Ali, naravno da ćete utješiti uplakanu djevojku.”
Merkelina posljednja rečenica uplakanoj djevojčici – da je odlično pokazala u ime mnogih drugih u kakve situacije čovjek može da dođe – zvuči veoma nemilosrdno budući da zapravo predstavlja svojevrsnu pohvalu djevojčici što je izbjeglicama pokazala da mogu da budu u strahu od deportacije ako dođu u Njemačku. Međutim, svako ko bolje poznaje politiku kancelarke zna da zapravo ovaj njen istup najslikovitije pokazuje njen politički stil, koji naučnički precizno osvaja srce Nijemaca, a da pri tom uopšte ne puca direktno na njihove emocije.
Za razliku od mnogih evropskih i američkih političara, koji su uvijek skloni populizmu i pokazivanju navodne bliskosti sa običnim ljudima, pa i životinjama kada obilaze poljoprivredna domaćinstva u toku predizbornih kampanja, Merkelova je potpuna suprotnost. Ona nije sklona ovakvim jeftinim političkim poenima, iako i te kako osluškuje mišljenje njemačkog javnog mnjenja, pa se često ne usuđuje da ide protivno vodećem mišljenju.
Prema kritikama pojedinih analitičara, svaki put kada se obrati javnosti u Briselu povodom neke evropske teme, kao što je grčka kriza, Merkelova kao da se obraća isključivo svojim biračima, a ne cijeloj Evropi. Zbog toga smatraju i da je njena nepopustljivost u pogledu uslova za novi finanasijski paket pomoći Grcima možda doprinjela tome da kancelarka ojača svoju popularnost u Njemačkoj, ali da je zato naškodila imidžu same Njemačke.
Ali, ona je, prema svemu sudeći, u svim situacijama samo surovo iskrena i dosljedna.
Baš tako je bez mnogo emocija iskreno rekla i palestinskoj djevojčici da će „neki morati da budu vraćeni”. Kako ističe i komentator lista „Nordkurir”, ona jednostavno „nije opisivala svijet koji ne postoji”.
„Neki drugi političari bi zamijenili stvarnost lijepim željama, izrekli slatke, ali, nažalost, neiskrene fraze. Šta se može zamjeriti Merkelovoj? Ništa, baš ništa. Jer ova žena, često opisivana kao hladna i sračunata, došla je i pomilovala djevojčicu, tješila je. Pokazala je jake emocije za njene uslove”, ističe komentator ovog lista, u čemu je saglasna i komentatorka lijevo orijentisanog političkog magazina „Špigl”, koja smatra da se Merkelovoj ne može zamjeriti ponašanje u skladu sa svojom politikom, već samo što tu politiku (prema izbjeglicama) ne mijenja jer je, ocjenjuje „Špigl”, pogrešna.
Izvor: Politika