Najveći broj tužbi, njih 24, TI BiH je podnio protiv javnih organa zbog nedostavljanja kopija ugovora o djelu koji su zaključivani tokom 2012. i 2013., a koje je TI BiH zahtijevao zbog učestale prakse institucija da zaobilaze transparentnost pri zapošljavanju  upravo kroz zaključivanje ugovora o djelu.

 Među institucijama koje je TI BiH tužio za nedostavljanje ugovora o djelu su, između ostalih: SIPA, Uprava za indirektno oporezivanje, Centralna banka BiH, Republička uprava za geodetske i imovinsko-pravne poslove RS, pojedina entitetska i kantonalna ministarstva, te jedinice lokalne samouprave. Simptomatično je da su u svim ovim slučajevima institucije bez provođenja testa javnog interesa zaključile da ne mogu da dostave kopije ugovora o djelu zbog toga što bi tim postupkom prekršili Zakon o zaštiti ličnih podataka. Od 24 upravna spora, sudovi su riješili 10 sporova, od kojih je TI BIH dobio 9 sporova. Samo jedan spor je izgubljen, ali je u tom slučaju u toku postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje sudske odluke. Preostalih 14 postupaka još uvijek su u toku.

 Jedan od najskorijih sporova koje je TI BiH dobio odnosi sa ne Grad Banjaluka, koji je dostavio ugovore, ali je odbio dostaviti imena i prezimena lica sa kojima su ugovori zaključivani, uz obrazoloženje da „dostavljanje imena i prezimena lica koja su zaključila ugovor o djelu predstavlja kršenje Zakona o zaštiti ličnih podataka te da je dostavljanje imena i prezimena lica koja su zaključila te ugovore nebitno, u odnosu na informaciju koliko je ugovora o djelu zaključeno i koliko je budžetskih sredstava izdvojeno“. TI BIH je u tužbi ukazao da Grad ima selektivan pristup u navodnoj zaštiti ličnih podataka, jer štiti samo podatke lica koja sa gradom zaključuju ugovore o djelu, dok na primjer na svojoj zvaničnoj web stranici objavljuje imena i prezimena brojnih lica koja apliciraju za određene dozvole i konkurišu na javnim pozivima, gdje se ponekad čak objavljuju i imena roditelja ovih lica. U tužbi je ukazano i na to da Grad zaključuje ugovore i troši sredstva u ime građana, zbog čega postoji opravdan javni inters da se ovi podaci dostave. Presudom Okružnog suda u Banjaluci usvojena je tužba TI BIH, a rješenje Grada je poništeno. Sud je u presudi zaključio da se „dostavljanjem traženih podataka vrši uvid u transparentnost rada javnih organa i u konkretnom slučaju visinu izdvojenih budžetskih sredstava za realizaciju ugovora o djelu, te da ime i prezime nekog lica ne predstavlja lični podataka već društvenu i zakonsku identifikaciju nekog fizičkog lica.“

S jedne strane, broj tužbi koje je TI BiH dobio protiv javnih institucija zbog kršenja Zakona o slobodi pristupa informacijama ukazuje na stvaranje pozitivnih tendencija u sudskoj praksi, ali s druge strane to i dalje pokazuje netransparentnost institucija, njihovo uporno zanemarivanje zakonskih odredbi, a na kraju i nemar prema javnim sredstvima, jer svaki spor koji institucija izgubi ide na teret poreskih obveznika. TI BiH smatra da su zabilježeni pozitivni primjeri iz sudske prakse izuzetno značajni jer afirmišu pravo na pristup informacija podučavajući javne organe o značaju javnosti njihovog rada.  

Izvor: Frontal