Svijet

Porošenko hoće Nobelovu nagradu za mir

Objavljeno pismo nepotvrđene autentičnosti koje upućuje na dogovor između Ukrajine i SAD da se izvrši pritisak na komitet i predsjedniku Ukrajine dodijeli Nobelova nagrada za mir za 2015. godinu

Ako je vjerovati dokumentu koji je tokom vikenda objavljen na sajtu „Global riserč”, Ukrajina preko Sjedinjenih Američkih Država lobira da njen predsjednik Petro Porošenko dobije Nobelovu nagradu za mir ove godine.

Pismo od 19. maja koje je objavio novinar Erik Zuese otkriva da se predsjednik ukrajinskog parlamenta Vladimir Grojsman obratio otpravnici poslova američke ambasade u Oslu i vršiocu dužnosti američkog ambasadora u Norveškoj Džuli Furuta-Toji.

Iz objavljenog dokumenta se vidi da postoji dogovor između Ukrajine i SAD da se izvrši pritisak na norveški Nobelov komitet da nominuje Porošenka za Nobelovu nagradu za mir za 2015. godinu, ali i izvjesno nezadovoljstvo Ukrajine naporima koje su do sada učinile SAD.

„Cijenimo napore koje ste učinili da Petro Porošenko bude nominovan za Nobelovu nagradu za mir”, navodi se u pismu. Međutim, dodaje se: „Ipak, mi smatramo da podrška dva člana Nobelovog komiteta nije dovoljna i nije u potpunosti u skladu sa našim prethodnim dogovorima.” „Osim toga, postoji pet članova odbora, a za nominaciju je neophodna podrška njih troje.”

„Očekujemo dodatne napore u cilju pridobijanja podrške Berit Reis-Andersen, Inger-Mari Iterhorn i naročito predsjedavajuće Nobelovog komiteta Kasi Kulman Five. Preporučujemo vam da iskoristite informacije koje ćete dobiti iz Njemačke. Vaše kolege u Berlinu su nas uvjerili da će uskoro biti dostavljen dosije američkoj ambasadi u Oslu. Od izuzetnog značaja je za gospodina Porošenka da dobije čvrste garancije da će 2015. biti nagrađen Nobelovom nagradom za mir jer bi to pokazalo da svjetska demokratska zajednica pruža jednoglasnu podršku ukrajinskom integritetu. Pomoćnik državnog sekretara Viktorija Nuland je visoko ocijenila vaš napor tokom njene posjete Kijevu”, navedeno je u pismu upućenom američkoj otpravnici poslova u Oslu.

Novinar navodi da su tri navedena člana komiteta za dodjelu Nobelove nagrade za mir politički raznolika grupa. Gospođa Reis-Andersen je iz norveške Laburističke stranke, gospođa Iterhorn je iz Progresivne partije, a gospođa Five je iz Konzervativne partije. Dva člana koji nisu spomenuti u pismu su Torbjern Jagland, članovi Laburističke partije (koji je ostao član Komiteta) i Henrik Sise iz Konzervativne partije.

Novinar je zaključio da, „ako je ovo pismo tačno, onda su ta dvojica osobe na koje se odnosi rečenica iz pisma ’da je obezbjeđena podrška dva člana’”.

U pismu predsjednika ukrajinskog parlamenta se navodi i aluzija na loš ugled koji je vezan za komitet, a odnosi se na period od 2009. godine, kada je Nobelovu nagradu za mir dobio predsjednik SAD Barak Obama. Poslije samo devet mjeseci koje je proveo na dužnosti predsjednika SAD, u vrijeme kada su SAD bile angažovane u dva rata – u Avganistanu i Iraku, kao i tokom pojačanih napada dronovima u Pakistanu i Jemenu – Jagland je Obami dodijelio svjetsku nagradu za mir. Obrazloženje je glasilo da mu se dodjeljuje „za izuzetne napore u cilju jačanja međunarodne diplomatije i saradnju među narodima”.

U martu ove godine predsjednik norveškog Nobelovog komiteta Torbjern Jagland, koji je i generalni sekretar Savjeta Evrope, nije reizabran na funkciju predsjednika komiteta, što je bio presedan koji se nije dogodio nijednom tokom 114 godina, koliko se ova nagrada dodeljuje.

Do tada, naime, nijedan predsjednik Nobelovog komiteta koji je želio da i dalje obavlja tu funkciju – nije bio smijenjen. Jagland je na čelu Nobelovog komiteta bio od 2009. godine, a od te godine vođene su polemike povodom dodjele nagrade za mir Obami, kineskom disidentu Lju Sjabou i Evropskoj uniji. U to vrijeme je nekoliko skandinavskih mirovnih aktivista podnijelo zahtjev za krivičnu istragu protiv članova komiteta zbog nepoštovanja legata njenog osnivača.

U pismu koje je u ime Ukrajine upućeno ambasadi SAD u Oslu čak se navode i preporuke u vidu podsjećanja kako bi SAD mogle da uspiju u onome što su, navodno, obećale Ukrajini. „Mi razumijemo teškoće s kojima ste suočeni kada predlažete kandidaturu predsjednika Ukrajine, zato vas molimo da angažujete one američke senatore koji su efikasno sarađivali sa komisijom 2009. godine.”

Portparol predsjednika ukrajinskog parlamenta je, međutim, odbacio ovaj dokument, nazvavši ga „100 posto lažnim”. „Objavljena informacija je neistinita. Ne postoji pismo sa tim registarskim brojem koje je zavedeno u sekretarijatu ukrajinskog parlamenta”, rekao je Dmitrij Stoljarčuk.

Novinar „Global riserča” podsjeća da je Porošenko stupio na dužnost 25. maja 2014, pošto su „SAD sponzorisale puč u Kijevu i postavile Arsenija Jacenjuka za premijera 26. februara te godine”. On je podsjetio na prisluškivani razgovor, koji je kasnije objavljen, u kome je pomoćnik američkog državnog sekretara za Evroaziju Viktorija Nuland naložila američkom ambasadoru u Kijevu 4. februara 2014. da se „Jac” imenuje za lidera hunte. Ona je izdala tu instrukciju telefonom 4. februara, a puč se dogodio 22. februara, Jacenjuk je postavljen 26. februara i do danas je na vlasti.

Izvor: Politika
Komentari
Twitter
Anketa

Da li će novi američki predsjednik Donald Tramp učiniti svijet boljim mjestom za život?

Rezultati ankete
Blog