Elita ih zove Čavesovim đavolima, zastrašuju ljude i prijete da će, dođe li na vlast Podemos, nova stranka izrasla iz masovnog pokreta nezadovoljnika izvesti revoluciju, konfiskovati stanove, oduzeti novac i zavesti sistem po ugledu na bolivarski socijalizam u Venecueli, kaže za „Politiku” Migel Mora, koji je i sam do prije nekoliko mjeseci, sa platom od 150.000 evra godišnje i dugogodišnjim uredničkim, komentatorskim i dopisničkim stažom  u „Paisu”, pripadao malobrojnom elitnom staležu.

Razgovor vodimo u dnevnoj sobi njegovog stana, gdje nekoliko upaljenih kompjutera i jedna novinarka ukazuju da je to postala prostorija sa dvostrukom upotrebom. Kada je Migel Mora poslije 22 godine sjajne karijere u nekada kultnom listu ljevičarske orijentacije odlučio da napusti „Pais”, sa još desetak novinara stupio je u partnerski odnos, uložili su iz svog džepa 20.000 evra, skupili preko interneta još dvadeset i pokrenuli digitalni nedeljnik „Konteksto”. Obavezali su se da će godinu dana raditi besplatno, dok će honorare isplaćivati samo spoljnim saradnicima.

Zašto je to uradio? Migel na ovo pitanje odgovara žučno i sigurno, ogorčen na stanje medija u Španiji i cijeloj Evropi.

„Mediji su se predali, pogotovo oni važniji. Prestali su da obavljaju novinarsku funkciju i ne mogu da igraju ulogu kontrolora vlasti. Evropom dominira desnica i mediji su podređeni vlastima, institucijama i kompanijama. Pretvorili su se u propagandne kabinete svojih vlasnika, a često ni ne znaju ko su oni. Izgubili su nezavisnost i više im se ne vjeruje.”

Navodi primjer „Paisa”. Nastao u vrijeme kada je poslije smrti Franka obnovljena demokratija, „Pais” je jedan od najznačajnijih listova u Evropi, sa velikim uticajem i, kako kaže Migel Mora, ogromnim profitom. I njega je, po svjedočenju ovog novinara, zadesilo da potpadne pod vlasništvo „nekog” bankarskog konzorcijuma i „nekog” milijardera i prvi put kad nije zabilježen profit, otpustili su 130 novinara, dok je direkcija povećala svoje astronomske plate.

„Da sam ostao u ’Paisu’, bio bih saučesnik u tom poslu. Ovako, riješili smo da spasemo profesiju i da u ovoj izbornoj godini, kad Španiju očekuju uzbudljivi događaji, doprinesemo istinitoj i obrazloženoj informaciji. U ’Paisu’ su me vratili iz Pariza, gdje sam bio dopisnik, ali me nisu otpustili, samo su mi rekli da ću biti negdje raspoređen. Zadržali su me i ostavili mi istu platu, samo da ne talasam.”

U muzeju Prado, u privatnom stanu, u otmjenom restoranu ili u bircuzu, poslije pozorišne predstave ili na književnoj večeri, nijedan razgovor danas u Madridu, bez obzira na to sa kim i gdje se vodi, ne može da prođe bez komentara i analize predizborne političke scene. Partija Podemos nastala je prije godinu dana, ali je učinila da se depolitizovano građanstvo naglo zainteresuje za politička dešavanja. Stranka je poslije samo tri mjeseca postojanja na izborima za Evropski parlament osvojila pet poslanika, a na domaćem terenu okušala se u Andaluziji, tradicionalnom bastionu socijalista, gdje je osvojila petnaest odsto glasova i postala treća po snazi.

Ona je, čini se, dala nadu i društvu okupljenom oko „Konteksta” da će se nešto promijeniti u ovoj „vrlo iskvarenoj demokratiji”, kako kaže Migel Mora, i da će Španija poći putem obnove urušenih demokratskih institucija.

„Kažu da dolazi đavo. A ta satana smo mi. Gore od ovog ne može da bude. Korupcija je prožela cijelu vladajuću klasu, oni ne poštuju građane svoje zemlje, nema perspektive za mlade, političari su potčinjeni bankama. Prodali su demokratiju, dobili novac. Ko želi sa njima da sarađuje neka nastavi, ja neću”, kaže Mora.

Čini se da je „Konteksto” našao formulu kako da privuče publiku iako se ne bavi ni tračevima niti razgolićenim figurama, ali su dani kada će novinari moći da budu plaćeni za svoj rad još daleki i neizvjesni. Za dva mjeseca, digitalni „Konteksto” stekao je 130.000 čitalaca i 15.000 pratilaca na „Tviteru”. Redakcija mora, kaže, da se trudi da obezbijedi istinitu priču, sve informacije i reportaže donose se direktno sa terena, nema reciklaže.

„Za razliku od vlasti koja ne želi novinarstvo, nego svoje uslužne centre.”

Hoće li sloboda umjeti da pjeva ako Podemos zaista osvoji vlast na izborima, pitamo Migela Moru.

Kao dobar novinar, bez obzira na svoju vjeru da dolaze bolja vremena, on ipak pokazuje dozu skepticizma. Svako se pokvari kad dođe na vlast. Vlast ne želi novinare. A da je situacija u društvu alarmantna, pokazuju i rezultati istraživanja, po kojima Španci od svih zanimanja najmanje cijene novinare i sudije.

Ispred stambene zgrade Migela Mora je novinarnica. Kod prodavca sam kupila „Pais”, „Mundo”, i konzervativni ABC. Oduševljeni prodavac, valjda zato što mu niko tog jutra nije kupio tri dnevna lista odjednom, pitao me je odakle dolazim. Kad sam mu odgovorila, sve je znao o Srbiji i bivšoj Jugoslaviji.

„Čini mi se da su se u vaš raspad umiješale neke strane sile”, kazao je. Nisam bila raspoložena za duži razgovor, žurila sam da negdje sjednem i na miru, dok čitam, osjetim šuškanje papira. Sigurna sam da to krišom radi i stari novinarski vuk Migel Mora.

izvor: Zorana Šuvaković/Politika.rs